Što je obećano to je ispunjeno (Sveti Josip 2023.)
************

2 Sam 7, 4-5. 12-14. Dvije knjige o sucu Samuelu imaju zadaću prenijeti povijest ustanovljenja Božjeg kraljevstva na zemlji. I one svjedoče kako je to teška zadaća. Nakon uklanjanja prvog kralja Šaula, Bog odabire Davida za kralja (1010-970 p.Kr), i u nizu je četrnaesto pokoljenje od Abrahama u rodoslovlju Isus Krista, kojeg donosi evanđelista Matej. David objedinjuje sva Izraelska plemena u jedno kraljevstvo. Prenosi kovčeg Saveza u Jeruzalem u kojem će sagraditi palaču za svoju rezidenciju. Imao je namjeru prvo izgraditi Božji hram, ali ga u namjeri prekida prorok Natan koji kaže, da će to učiniti njegov sin Salomon. Prva službena proročka vijest, u kojoj Bog obećava, da će Davidovo potomstvo kraljevati u Izraelu navijeke. Vijest ima snažan mesijanski karakter. Bog će kralju Davidu biti kao otac. Ovo je očito vrijeme kad se ispunilo obećanje dano praocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu, a iz Davidovog potomstva će izaći Mesija, Pomazanik Božji. Njegovo će se spasenje odnositi na cijeli svijet, i na sve ljude. Na tom obećanju počiva nada koja se provlači kroza sav Stari zavjet. Obećanje se ispunilo. Krist se rodio u Davidovom rodnom mjestu, u Betlehemu, i od Davidove loze. Tako anđeo Gabrijel govori Mariji: „On će biti velik i zvat će Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati ‘prijestolje Davida’, oca njegova, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,32-23).

**********

Rim 4, 13.16-18.22: Sveti Pavao u poslanici Rimljanima želi predstaviti Abrahama kao oca hebrejskog naroda i svoju ispovijest vjere veže za čvrstu vjeru praoca Abrahama. Evo kako on to kaže:
„Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju zakona, nego na temelju pravednosti vjere.“ U Božjim očima vjera se podudara s pravednošću. Baština je dana kao nagrada za vjernost, ne nekim ugovorom (zakonom), nego kao ostvarenje obećanja. ‘Bog je taj koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije’. To je stvoriteljski rječnik: „Neka bude tako! I bi tako!“ Pavao to ispunjenje samo potvrđuje da, svi oni koji su prisjedinjeni Kristu, postaju baštinici Kraljevstva Božjega.

**********

Mt 1,16.18-21: Dvojica evanđelista, Matej i Luka donose Isusovo rodoslovlje. Oba rodoslovlja spominju Isusove najvažnije pretke, Abrahama i Davida. Istina, Matejevo evanđelje donosi naraštaje podijeljene na razdoblja 3×14. I jedno i drugo rodoslovlje je važno jer je trebalo svima pred početak Isusova javnog djelovanja razjasniti: ovaj Isus o kojem će toliko toga zadivljujućeg biti rečeno, jedan je od mnoge djece Abrahamove. On je u stvarateljskoj vezi sa svim ljudima. Ali, Matej, ne krije svoju namjeru da je cilj povijesti preko Davidove loze, Isus, i ta povijest koja je usmjerena prema Isusu uvijek je bila otvorena i za pogane. Tako ima smisao i tekst kada Bog govori Abrahamu: „Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“. Nadalje, rodoslovlje služi i kao dokaz da je Isus baštinik obećanja koja su dana Abrahamu i Davidu. Upravu tu činjenicu da je Isus baštinik obećanja koristi i Luka, i sv. Pavao, tvrdeći da je Bog u Isusu ispunio svoja ranija obećanja. No koliko god mi pisali o Isusovu rodoslovlju: Moramo biti svjesni činjenice da je tek Uskrs omogućio govoriti o Božiću. Uskrs je dao potpuno novo svjetlo svega ranijega. Sada je jasno da je Josip za Mateja bio samo Isusov poočim, a dijete koje je Marija nosi, doista je od Duha Svetoga. Marija je začela po Duhu Svetom, a ne tjelesnim sudjelovanjem Josipa. Njezino je obećanje Bogu da ima nakanu ostati DJEVICA. To je i ostala, kako prije poroda, u porodu, tako i poslije poroda. U Židova je zakonsko očinstvo bilo jače nego tjelesno. Tako je Josip u uzvišenijem smislu Isusu otac nego tjelesni očevi svojoj naravnoj djeci . Isus je dakle utjelovljena Božja vjernost. Što je obećano, sada je ispunjeno. Tako je izraelska povijest (rodoslovlje) postigla svoj cilj u Isusu Kristu sinu Davidovu, sinu Abrahamovu.