‘Vjeru’ nikada ne smije zamijeniti strah, jer ‘vjera’ je božanski lijek za ljudski strah (pon. 3. tj. kor.)
‘Vjeru’ nikada ne smije zamijeniti strah, jer ‘vjera’ je božanski lijek za ljudski strah (pon. 3. tj. kor.)
************
Kr 5,1-15: Druga knjiga o Kraljevima opisuje smrt kralja Ahaba, uznesenje proroka Ilije i djelovanje proroka Elizeja, koji je duhovni nasljednik proroka Ilije. Oba proroka imaju velike probleme s izraelskim kraljevima, koji su prvi pozvani očuvati vjeru praotaca i skrbiti o valjanom bogoštovlju, što nije slučaj s kraljevima, u vrijeme ove dvojice proroka. Obojica su znali da njihov proročki duh dolazi odozgor, da su njihova čudesa, koja oni čine, izraz duboke vjere. Imaju velike ideale, koji nadilaze ljudske moći, ali obojica se čvrsto oslanjaju na Boga. Današnje čitanje donosi probleme teške bolesti kod Naamana, vojskovođe sirijskog kralja. U ratnom pohodu vojskovođa je zarobio lijepu djevojku Židovku, koja ostaje na njegovom dvoru kao ropkinja. Uspjela je sačuvati odanost i vjernost svome narodu i Bogu. Predlaže svome gospodaru Naamanu da ode u njenu zemlju kod proroka Elizeja. Naaman je poslušao ropkinju. Diplomatskim putem pripremio je ulazak u Izraelsku zemlju kod židovskog kralja. Ali za razliku od ropkinje koja je hrabra i ima čvrstu vjeru, kralj u svom luksuznom dvoru ima strah od predstojećeg događaja. Njegovu vjeru zamijenio je strah. Kad je čuo Elizej da je kralj u strahu, pošalje poruku Naamanu neka se okupa sedam puta u rijeci Jordanu. Za jednog vojskovođu to je bilo poniženje. Okrenuo je leđa i krenuo kući. Na povratku je ponovo na sceni pritisak njegove pratnje da se vrati i izvrši što je prorok rekao. On se vraća i kupa se sedam puta u rijeci. Ozdravio je. Tijelo mu je bilo čisto kao u djeteta. Odlazi sretan noseći sa sobom malo svete zemlje u kojoj je našao zdravlja. Zahvaljuje Elizeju koji kaže da nije učinio ništa drugo, nego da služi Gospodinu i ne želi nikakav dar.
************
Lk 4,24-30: Isus je djetinjstvo proveo u Galileji u gradu Nazaretu. Upravo je tamo u hramu pročitao riječi proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti…“ Nažalost, biva prezren i odbačen. Kao da se Isusa boje. Vjeru je zamijenio strah. Izbace ga izvan grada. I u takvim okolnostima Izgovara riječi: „Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju“. Ističe Isus, kako je Bog, po prorocima: Iliji i Elizeju iskazao milost života jednoj udovici strankinji i jednom Naamanu iz Sirije, a gdje ste vi?“