Home Društvena pravednost se mora vidjeti, jer Bog ne želi mir u kojem se ruši dostojanstvo čovjeka (ut.2.tj.kor.)

Društvena pravednost se mora vidjeti, jer Bog ne želi mir u kojem se ruši dostojanstvo čovjeka (ut.2.tj.kor.)

Društvena pravednost se mora vidjeti, jer Bog ne želi mir u kojem se ruši dostojanstvo čovjeka (ut.2.tj.kor.)

Društvena pravednost se mora vidjeti, jer Bog ne želi mir u kojem se ruši dostojanstvo čovjeka (ut.2.tj.kor.)
************

Iz 1, 10.16-20: Prorok Izaija, kao i prorok Amos (5,21-27), okomljuje se na izvanjsko vršenje obreda kojemu ne odgovara nutarnji osjećaj. Prorok će još jednom progovoriti o ovoj temi u 29,13-14 i to izrazima koje će Isus primijeniti na farizeje (Mt15,8-9; 23,1-12). Teško je Izaiji gledati ništavne žrtve i prinose koji su poput onih koje činila Sodoma i Gomora. Gotovo sve što je vezano za svetkovine i blagdane nije podnošljivo jer nedostaje iskrenost i pravednost u višim slojevima društva. Preziranje siromaha i udovica govori o novoj vrsti ropstva, ovaj put ne od Egipćana, nego od Izraelaca. Izvana je sve izgledalo savršeno, ali nepravde i trpljenja su na svakom koraku. Zbog toga Božja srdžba izbija u prorokovim riječima pa kaže: „Mlađake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim – teški su mi, podnijet ih ne mogu… Molitve samo množite, ja ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle.“ Riječi „ruke su vam u krvi ogrezle“ jednake su sudskoj presudi o krivnji. Božji sudac daje posljednju priliku. Umjesto da krivac bude osuđen, Izrael dobiva uvjetno pomilovanje u riječima: „Pravdu tražite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.“ Društvena pravednost se mora vidjeti, jer Bog ne želi mir pod svaku cijenu, mir s pravednošću, milosrđem i ljudskim dostojanstvom. No, ako je potrebno, krivac će itekako odgovarati.

***************

Mt 23, 1-12: S dolaskom Isusovim, zaista je počelo stvaranje Novog Božjeg svijeta, Novog Božjeg naroda. Za divno čudo, s kojim ga marom i trudom Isus stvara. Koliko ima osjetljivo srce za obične ljude, ali i za opake. Teško je podnosio licemjerje pismoznanaca i farizeja. Osuđivao je čisti legalizam i nije mogao podnijeti hinjenu pobožnost, oholost i sitničavost. Sam je toliko puta naglašavao čistoću ‘srca’ jer iz ohola i sebična srca uvijek vreba lažna dostojanstvena vanjština koja je vidljiva kod pismoznanaca i farizeja. Nije se libio sasijecati svako licemjerje i kod svojih učenika. Isusov se učenik mora tako ponašati da se bitno razlikuje od pismoznanca i farizeja. Drugim riječima, Isus želi reći: Imate primjer, kakvi ne bi trebali biti, ni vi, ni budući kršćani. Na kraju možemo reći da borba Proroka, i borba Isusova želi istaknuti potrebu stalne dinamike u stvaranju Novog Božjeg svijeta i njegovu održanju. Nije jednostavan prijelaz iz Staroga u Novi Božji svijet. Koliko je samo života položeno za stvaranje Novog Božjeg naroda ili kršćanske civilizacije ljubavi.