Načelo Evanđelja ne prepoznaje gospodara i vladanje, nego samo slugu i služenje, ali gdje smo mi? (ut.7.tj.k.g.)
**************

Sir 2,1-11: Sirah živi oko 190 godine prije Krista u razdoblju progona, kada su se judejskoj tradiciji suprotstavljale helenističke struje. On je pismoznanac koji želi pokazati kako je stari zakon Mojsija i otaca prava mudrost iz koje se može naučiti dobro živjeti i raditi i koja nema što zavidjeti drugim kulturama. Mnoge su nama velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato treba pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti, govori Ben Sirah. Vrijednost koja sve podržava je „strah Gospodnji“, što znači „slušati Gospodnju riječ“, „hodati njegovim putovima“, „nastojati mu se dopasti“, drugim riječima, predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ljudske. U današnjem čitanju vidimo kako njegove poruke dotiču najrazličitija područja. Poruke su primjerene jednom mudrom ocu koji daje savjete o raznim životnim problemima i pripovijeda stare predaje. Istina, nije se sve što on govori uklapalo u vrijeme u kojem žive sinovi i unuci, neki su se običaji promijenili, a neke stvari preinačile, ali ostala je želja da tražimo istinu, da tražimo dobro, i da budemo odgovorni za sve stvari koje nam Gospodin u životu povjerava, a to nikada ne prolazi. Stoga ako želiš služiti Gospodinu, pripravi svoju dušu, svoje srce i budi jak u mogućim kušnjama, a strpljiv u nestalnostima. Zapamti: Nikad se nitko nije postidio tko se uzdao u Gospoda.

***********

Mk 9,30-37: Danas u Evanđelju imamo posljednje Isusove upute prije negoli stigne u Jeruzalem gdje ga čeka smrt. Drugi put Isus upozorava: Evo što je svijet, došlo je vrijeme da i to vidite. „Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.“ Među učenicima isplivava napast u pitanju, tko će među njima biti ‘šef’, tj. ‘najveći’. A Isus proniče kriva razmišljanja i kaže: „Tko god želi biti prvi, neka bude zadnji od sviju i poslužitelj svima!“ Načelo Evanđelja ne prepoznaje gospodara, nego samo slugu. I odnosi među ljudima moraju biti slični odnosima među socijaliziranom djecom. Dakle, nitko sebičan ne može postati veliki kršćanin. Treba prvo mjesto dati drugima, a sam sjesti na posljednje. To je puni razvoj kršćanske osobnosti. Najveća je čast služiti, a ne gospodariti.