Vjera i vjeroispovijest su jaki temelji koji drže kuću (sub.6.tj.k.g.)
*************

Heb 11, 1-7: Stara je narodna: Dobri temelji drže kuću. Pisac Hebrejima upravo u tom značenju piše: spominjite se onih prvih dana kada ste tek prosvijetljeni, tj. kršteni, jer na tome prosvjetljenju sve počiva, to je temelj koji izdržava sve napore i žrtve koje podnosite. Iako kršćanski život nije lagan, jer slijedi Kristov Put, ipak, kršćanin mora imati hrabrosti i ustrajnosti da sačuva neprocjenjivo blago koje utemeljuje zemaljski i nebeski život. A, Bog, uvijek daje što je obećao. Tako vjera postaje trajni životni stav povjerenja i predanja Božjoj riječi. Pisac Poslanice daje poznatu definiciju vjere: „Vjera je već neko imanje (stvarnost) onoga čemu se nadamo, uvjerenost (dokaz) u zbiljnosti kojih ne vidimo:“
Stari zavjet, zaista, obiluje primjerima ljudi koji su posjedovali takvu vjeru i koji su dosljedno njoj živjeli. Bog nam je dao njihovu povijest i on se njima ponosi, i po tome što su ga proslavili kao svojega Boga. Svi su oni očekivali vrijeme kada će Bog ispuniti svoje obećanje, ali nitko od njih nije doživio da vidi njegovo ostvarenje. Danas čujemo kako je Abel očitovao svoju vjeru, i bio ubijen. Henok je hodio u vjeri i živio (ne spominje se da je umro). Noina vjera spasila je njegovu obitelj. Abrahama je vjera odvela do čvrstog saveza s Bogom, čija će vjera dovesti Božji narod do „Početnika i Dovršitelja vjere“.

************

Mk 9, 2-13: U poglavljima (8-10)Markovog evanđelja imamo tri navještaja Isusove muke: Petrova vjeroispovijest; Preobraženje; Isusovo poučavanje. Nakon Petrove vjeroispovijesti da je Isus Pomazanik-Krist, Isus naviješta što će se uskoro Sinu Čovječjem dogoditi, a nešto kasnije i mnogim njegovim sljedbenicima. Petar odbacuje sliku o Sinu Čovječjem kao patniku, a Isus njegovo nerazumijevanje smatra sotonskim. Ovakav stav, svakako je odraz manjkave vjere kod apostola. Tko je zaista Isus, otkriva po prvi put sam Otac Nebeski na krštenju Isusa. Zaista je njegov identitet tada potvrđen riječima: „Ovo je Sin moj, njega slušajte…“ Ali tada nisu bili prisutni njegovi učenici. Stoga nitko od slušatelja pa i sami učenici nisu ispovijedali takav Isusov identitet. U današnjem događaju preobraženja, prisutna su trojica učenika. Nebeski glas ponovo potvrđuje Isusov identitet: „Ovo je Sin moj Ljubljeni! Slušajte ga!“ Sam prikaz podsjeća na najveću starozavjetnu Objavu kod Mojsija i Ilije na brdu Sinaju. Ovaj događaj ostavlja na Petra poseban utisak, stoga traži da se produži ovo iskustvo Sinaja, ali zapravo on je uplašen i ne zna što bi rekao. Blještavost i sjaj kod Isusova preobraženja daje sliku uskrsne slave Kristove, te konačne preobraze svega stvorenoga svijeta. Ovaj događaj je nagovještaj buduće slave Gospodnje, i na njega treba čekati, kaže Isus, dok „Početnik i Dovršitelj vjere“ ne zaokruži cjelovitu Objavu.