Vjera i ljubav nude nadu života (čet.5.tj.k.g.)

******

Post 2, 18-25: I reče Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on sam.“ Ovim pisac Jahvist ne misli samo na puku potrebu čovjekovu za društvom, nego duboku potrebu za drugim bićem koje je iste naravi, a nije on. Nije Jahvist izostavio ni čarobnu paradu životinja ispred čovjeka, da ih on, kao njihov gospodar, prozove imenom kako želi. No, čovjeku to nije pravilo društvo, jer nemaju ono što on ima, dušu. Uslijedilo je ono što čovjek očekuje, Bog stvara od njegova tijela ženu. I time pisac hoće reći da su oboje iste naravi: muško i žensko i jedno tijelo-jedan potpun čovjek. Kada je čovjek spoznao svoju ženu izuzetno je bio ushićen i poskakuje ko’ jelen od radosti uz pjesmu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, tijela od tijela mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“ I sada nastaje ono što određuje čovjeka u punini:„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ U samom praskozorju stvaranja vidi se da je sve stvoreno iz ljubavi i za ljubav. Snažna je poruka: što je to Bog u sebi, i na što je čovjek kao slika Božja pozvan. Zaista, ničemu Bog nije odredio život u samoći, a pogotovo ne čovjeku, jer nije dobro da biće ljubavi živi samo. Ljubav je samo onda ljubav, ako se ona dijeli u žrtvi i predanju, ako tako nije, s čovjekovom naravi nešto nije u redu. Bog tako nije predvidio. Život bez ljubavi je stanje pakla.
**********

Mk 7, 24-30: Na prvi pogled, mogli bi se zapitati: kakvu zajedničku poruku ima današnje Evanđelje i izvještaj o stvaranja žene u Knjizi postanka? Ako je potražimo i naći ćemo je. Pogledajmo prvo događaj današnjeg evanđelja. Jedna Kananka, poganka, iz okolice Tira i Sidona susreće Isusa i moli za ozdravljenje svoje kćeri. Marko ističe da je Isus izrekao nešto nesvakidašnje i što nije baš prihvatljivo široj javnosti, a to je: „Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.“ Treba istaknuti da se u izrazu „djeca“ krije pojam „Židovi“, a u pojmu „psići“ pogani, tj. svi ostali narodi. Podjela je sama po sebi prijeporna. Ali i odgovor žene nije svakidašnji: „Da, Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječji.“ Ovakav vjernički pristup jedne poganke, prema Isusu, otvara vrata božanske ljubavi, koja ruši razlike Između Židova i pogana, a prijepor se ruši. Kćer je ozdravila, jer su vjera i ljubav premostile prijepor-barijeru. Istina Isus je poslan k Izraelu , ali vjeru je našao i kod pogana. Sada možemo naći zajedničku poruku, jednog i drugog čitanja, a ona bi glasila: Božanske krjeposti: vjera i ljubav, nude nadu života.