Home Sjeme je uvijek Božje, jer u njemu je klica života, koju jedino Bog stvara, a krštenjem od Boga čovjek dobiva i klicu vječnog života (pet.3.tj.k.g.)

Sjeme je uvijek Božje, jer u njemu je klica života, koju jedino Bog stvara, a krštenjem od Boga čovjek dobiva i klicu vječnog života (pet.3.tj.k.g.)

Sjeme je uvijek Božje, jer u njemu je klica života, koju jedino Bog stvara, a krštenjem od Boga čovjek dobiva i klicu vječnog života (pet.3.tj.k.g.)

Sjeme je uvijek Božje, jer u njemu je klica života, koju jedino Bog stvara, a krštenjem od Boga čovjek dobiva i klicu vječnog života (pet.3.tj.k.g.)

************

Heb 10, 32-39: Stara je narodna: Dobri temelji drže kuću. Pisac Hebrejima upravo u tom značenju piše: spominjite se onih prvih dana kada ste tek prosvijetljeni, tj. kršteni, jer na tome prosvjetljenju sve počiva, to je temelj koji izdržava sve napore i žrtve koje podnosite.
Iako kršćanski život nije lagan, jer slijedi Kristov Put, ipak, kršćanin mora imati hrabrosti i ustrajnosti da sačuva neprocjenjivo blago koje utemeljuje zemaljski i nebeski život. A Bog uvijek daje što je obećao.
Možemo se pozvati na Psalmistu (116) koji kaže: „Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio.“ Na ovo bi kršćanski odgovor trebao bi biti: „Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje.“ Ili, recimo to i jednostavnije: Biti kršćanin znači, Euharistiju slaviti u zajednici. U tom duhu takve tragove nalazimo u životu prve Crkve: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu lomljenja kruha i molitvama“ (Dj 2,42).

*************

Mk 4, 26-34: U Poslanici Hebrejima vidimo: koliko je u životu kršćanina prisutna velikodušnost prošlosti, koja s Božjim darom utemeljuje i vječnost. Sada kod Marka imamo: kako je Kraljevstvo Božje, kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju, sjeme klija i raste, sam ne zna kako, zemlja sama od sebe donosi plod. Ali, sjeme je uvijek Božje, jer u njemu je klica života, koju jedino Bog stvara.
S ovom porukom, Isus nas vraća u stvaralačko jutro kad Stvoritelj intervenira: „Neka bude tako, i bi tako!“ Nitko to promijeniti ne može. Nitko ne može zaustavit rast i razvoj sjemena, u ovom slučaju, sjeme riječi Božje oživljuje već utemeljenu klicu Božanskog života u čovjeku. I to je Božje djelo. Mi smo ti, koji vidimo i registriramo i sićušno zrno gorušice, i njegovo ogromno stablo. Kontrast je ogroman između početka i kraja, koji je isto tako velik kao i dojam o silnoj Božjoj stvaralačkoj moći. A plan je, da gorušičino stablo ponudi stan „nebeskim pticama“, a kraljevstvo Božje ponudi narodima svijeta siguran Put i stan kod Stvoritelja.