Isus je jedan, apostola dvanaest, kršćana nebrojeno, i svijet ide u promjenu (pet.2.tj.k.g.)

****************

Heb 8,6-13: Pisac poslanice Hebrejima naglašeno govori kako je s Kristom svećenikom nastupio bolji službenik, bolji Zavjet i bolja obećanja. Da Zakon nema snagu spasenja dokazuje grešno stanje izabranog naroda. Često je Bog morao koriti svoj narod dok u isto vrijeme najavljuje drugi Zavjet koji će moći ostvariti obećano spasenje. Najava novoga ne znači dokidanje staroga, ali da predstoji potreba Novoga to pisac iskustveno tvrdi. S dolaskom Krista vidjela se snažna promjena, dok je stari zavjet poticao ljude izvana, novi naglašeno potiče djelovanje iznutra dok se vrši volja Božja. Sve se staro dopunja i usavršuje, tako Krist ne dokida ustanovu svećeništva nego je usavršuje i čini sposobnom da postigne svoj cilj, oproštenje grijeha.
Pisac Poslanice nastoji pokazati Božji plan u Kristu za cijelo čovječanstvo, nema proslave bez trpljenja, nego je proslava u trpljenju. Krist je, iskusio smrt u prilog svakom ljudskom biću te je Bog mnoge priveo slavi po Kristu, početniku njihova spasenja, usavršena po patnjama. Nadalje, Krist nije postavio sam sebe, nego ga je Bog postavio s jasnim ciljem, da prvi, raniji savez, sklopljen s Mojsijem koji je zastario, i traži nadogradnju jer nije djelotvoran, stoga Bog i preuzima sam inicijativu, kao i kod prvog saveza. Ako usporedimo starozavjetne tekstove (Izl 29,9.40; 26,30 itd.) uvidjet ćemo kako je Bog i u prvom savezu pokazao Mojsiju nebeski model prema kojem treba graditi zemaljski šator. Dakle zemaljski je samo kopija i sjena onoga nebeskog.

***********

Mk 3, 13-19: Već smo u prethodnim tekstovima Markovog Evanđelja uvidjeli kako silan narod ide za Isusom. Puno je razloga: ponajprije s Isusom ide sve novo, Isusove riječi prate i djela, nitko do sada nije tako govori, Isus govori drugačije o Ocu, o milosrđu, o ljubavi te traži obraćenje i vjeru u njegovu Osobu. Nadalje, među židovskim učiteljima Zakona vladalo je uvjerenje da će mesijansko kraljevstvo nastupiti s velikom i ne zadrživom silom nebeskih vojska. Zato su na vijest o Kraljevstvu Božjem ponajprije nagrnuli Ivanu Krstitelju. Isus započinje to kraljevstvo sasvim suprotno od očekivanog, sa šakom zrnja koje će rasti, s dvanaestoricom apostola koje tek treba odgajati. S druge strane, ovakvo naglo gibanje naroda promatraju farizeji i herodovci, koji su međusobno neprijatelji, ali sada djeluju po načelu: neprijatelj mog neprijatelja i moj je neprijatelj, stoga sjedaju zajedno i zaključuju: Isusa treba ubiti. No Isus nije samo jedan od nas, nego je Mesija Krist-Pomazanik- Sin Božji.