Što o Isusu kaže jedno od najimpresivnijih djela u Novom Zavjetu (pon. 1.tj.k.g.)

**********

Heb 1, 1-6: Na samom početku liturgijskog vremena kroz godinu, čujemo riječi: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno u ove dane progovori nama u Sinu.“ Pisac poslanice započinje svečanom tvrdnjom o Kristovom božanstvu. Po Isusu, Bog se objavio čovjeku najsavršenije i konačno. Isus je živo utjelovljenje Božje naravi i Božjeg dostojanstva. On je jednom zauvijek riješio pitanje ljudskog grijeha te sada sjedi zdesna Bogu i posjeduje vrhovnu vlast. Poslanica ima za cilj, nekoj intelektualnoj grupaciji Židova, kršćana, tumačiti odnos između Krista i onoga što je njemu prethodilo u religijskoj povijesti Židovstva. Isus je neusporedivo veći i uzvišeniji od stare stvarnosti, on je posljednje ostvarenje onoga što su te stvarnosti predskazivale, on je savršeni svećenik koji prinosi savršenu žrtvu, onaj koji je konačno srušio zapreke grijeha i otvorio ljudima pristup Bogu, što nije mogao omogućiti stari sustav sa svojim žrtvama. Ono je slika, a Isus je stvarnost, ono pralik, a Isus njegovo ostvarenja. Starozavjetna je stvarnost bila sjena, a Isus je stvarnost za kojom su ljudi oduvijek težili. On je sam žrtva na križu i jedini pravi i vječni svećenik. Poslanica Hebrejima svakako je jedno od najimpresivnijih djela u Novom Zavjetu i pisano je kvalitetnim grčkim jezikom i s velikim oduševljenjem i poštovanjem prema Kristu. U njoj je Krist zaista superioran nad svime što se ranije zbivalo u Izraelu. On je iznad anđela i nad Mojsijem. Ranije je objava tekla po prorocima, a sada objava teče po Sinu po kojem je Bog stvorio svijet i koji nam sada govori. Ovakav nadanđeoski Kristov položaj kao Sina zapravo je vrhunsko uzvišenje u cijelom kozmosu. Poslanicu očito piše kršćanin, Židov, s duboko proživljenom vjerom, pa je to mogao biti ili Pavao, ili Timotej ,ili još netko od njihovih učenika tko je sedamdesetih godina proslavio Krista na jedan uzvišen način, za sve vjekove.

**********

Mk 1 14-20: A kako je sve počelo, piše nam Marko u današnjem Evanđelju. Nakon Ivanove pripreme i Isusova krštenja, „pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Marko potpuno preskače djetinjstvo Isusovo, i odmah počinje s pripravom za Isusovo djelovanje. Priprava teče po Ivanu Krstitelju, što je prethodilo i Isusovom krštenju. Isus će potom otići u pustinju obaviti temeljitu pripremu za svoju Misiju. Po povratku iz pustinje obilazi Galilejsko more gdje susreće četiri zanimljiva ribara. Nema puno riječi, nego samo poziv: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ I tako je krenula Kristova Misija.