Ljubi pa živi kao Bog, ili mrzi pa se pati kao Antikrist (7.1.)

***********

1 Iv 3,22-4,6: Kako u ovom svijetu živjeti kao dijete Božje, najbolje zna Ivan, dok učvršćuje njegove temelje: ne griješiti i ljubiti, a po njima se onda prepoznaje stil kršćanskog života. Zapovijed ljubavi prema bližnjemu sažima sve Božje naputke u vezi s ljudskim odnosima. Ona nije u riječima ili osjećajima, nego mnogo više od toga, jer traži predanje i žrtvu. Ako kršćanin uspije u svom životu živjeti božansku krepost ljubavi, on je siguran u sud svoje savjesti i uvijek živi život u miru s bližnjima i s Bogom. Ivan je ovim jasno postavio mjerilo kojim razlikujemo pravog od lažnog učitelja Antikrista. Za djela ljubavi Duh Sveti uvijek osposobljuje kršćanina i on razumije istinu koja mu je naviještena. Bog je ljubav. To je jasno pokazao u Gospodinovoj smrti. Stoga, naglašeno ostaje: Jedna je jedina zapovijed „ljubav“. Ljubav je svojstvena Božjoj djeci jer je svojstvena Bogu. U njoj je sve drugo sadržano, pa i vjera u Isusa Krista. Pazite dobro, kaže Ivan: Mnogo je krivih učitelja koji nastupaju u Božje ime, a s Bogom nemaju ništa zajedničko.

***********

Mt 4,12-17. 23-25: Vijest da je preteča Gospodinov, Ivan Krstitelj, uhićen, Isusa i njegove prve učenike vuče dinamici propovijedanja Kraljevstva Božjeg i drugim krajevima. Isus, napušta Nazaret i kreće u Kafarnaum, uz more na području Zebulonovu i Naftalijevu. Ova promjena mjesta nije nešto beznačajno, nego ispunjenje starog obećanja danog po proroku Izaiji. Evo toga proročanstva: „Zemlja Zebulonova i Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – Narod što je sjedio u tmini Svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu Svjetlost jarka osvanu.“ Kad je Isus došao u Kafarnaum, obasjao je život ljudi u Galileji. Glas se o Isusu kao učitelju i čudotvorcu proširio posvuda, a narod je na vijest o Isusovu dolasku reagirao s velikim povjerenjem. Uzgibala se cijela Sirija i odasvud su dolazili Isusu, a Isus poziva na obraćenje, jer se približilo Kraljevstvo nebesko. Ovo moramo gledati kao Božju vladavinu nad izabranim narodom i preko njega nad svijetom. Ono obuhvaća kraljevstvo „svetih“ kojima će Bog zaista biti kralj, jer će oni poznavati i priznavati njegovo kraljevanje s ljubavlju. To je kraljevstvo poremećenom pobunom grijeha, i treba biti ponovo uspostavljeno zahvatom Boga i Mesije. Isus ga naviješta i ostvaruje snažnim Duhom ljubavi.