Home Danijel je opasan Božji ‘igrač’ (34.tj.sr.)

Danijel je opasan Božji ‘igrač’ (34.tj.sr.)

Danijel je opasan Božji ‘igrač’ (34.tj.sr.)

Danijel je opasan Božji ‘igrač’ (34.tj.sr.)

******

Dn 5 (izabrani redci): Židovi su već skoro pola stoljeća u babilonskom ropstvu (586-539) pr.Kr. Današnji događaji zbivaju se u 539 g.pr.Kr. za vrijeme vladavine Nabukodonozorova sina Baltazara ili 23 godine poslije smrti njegova oca. U jednoj raskošnoj večeri i još raskošnijoj gozbi, na kojoj su bili prisutni kraljevi velikaši i njihove žene. Kralj, da bi pokazao svoju oholost i prezir prema židovskoj vjeri usred gozbe iznosi zlatno posuđe koje je oteto iz jeruzalemskog hrama i oskvrnuo ga jer su iz njega pili svi uzvanici.Gozba je tekla raskošno ali mirno sve do trenutka kada se pojavila neka tajanstvena ruka kako piše po zidu. Samo su tri riječi ispisane na nerazumljivom jeziku. Svi su zaprepašteni, a osobito se uznemirio kralj koji povika: neka mu dovedu tumače. Ali nitko nije uspio protumačiti te tri riječi. Najzad, na kraljičin savjet, pozovu Danijela. Danijel je već dobrano ostario. On žalosno pogleda oskvrnjeno sveto suđe, zatim pročita te tri riječi. Obrati se kralju i reče: „Ti, Baltazare, sine Nakodonozorov, iako si znao što se dogodilo tvome ocu, nisi ponizio srce svoje. Ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskog, dao si da donesu suđe iz njegova Doma. I zato Bog posla ovu ruku koja napisa ovo pismo. A evo što je napisano: Mene, Tekel, Parsin. Te riječi znače: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.“ Iste noći ispuni se Božja riječ: u uroti je ubijen kralj Baltazar, a perzijski kralj Kir zauzeo je inače neosvojiv grad Babilon.

**********

Lk 21, 12-19: Kako u Božjoj providnost vođenja naroda u izbavljenje, nema slučaja, tako i ‘vrijeme Crkve’ na njezinom PUTU vodi Bog. Krist joj je glava, Duh sveti snaga, nema slučaja. Božje je to djelo i ono se nastavlja među poganima nakon pada Jeruzalema. Tako je progonstvo ujedno i prilika za naviještanje i svjedočanstvo među svim narodima. Već su prva mučeništva sv. Stjepana i apostola Jakova, urodili silnim plodom. A na sve to, Isus je apostole za života pripremio. Evo te Isusove apokaliptične poruke: „… podizat će na vas ruke i progoniti vas, predavat će vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega… Ali ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti niti jedan vaš protivnik… Svojom ćete se postojanošću spasiti.