Sve očekivano je otpočelo! (p.2.tj.g.II.)

***********

1Sam 15, 16-23: U Šaulovo vrijeme, Amalečani s kojima je i Mojsije morao voditi rat da bi ušao u obećanu zemlju, bijahu nastanjeni na jugu Izraela. Ako su Filistejci i bili najopasniji neprijatelji, Amalečani su bili najomraženiji. Stoga je razumljiva Samuelova naredba Šaulu: „Idi i udari na Amalečane i učni nad njima (herem) genocid. Bio je to strašan običaj starih naroda. Vjerovalo se da samo uništenjem svega što je pripadalo neprijatelju moglo doći do potpune slobode. Sad razumijemo zašto je Isus u svoje vrijeme protegnuo zapovijed ljubavi i na neprijatelje. I tako je Šaul okupio vojsku i krenuo na Amalečane. Bitku je dobio, ali nije izvršio potpunu naredbu jer je poštedio život kralju Amalečana – Agagu. Nadalje, kad je došlo vrijeme prinosa žrtvi u znak zahvale Bogu, Šaul je poštedio sve bolje primjerke, a prinio ono što je najlošije u osvojenom blagu. Time se ponovio grijeh Kaina. Čuo je Samuel i Božji glas: „Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.“ Ovo je svečana osuda i nije preostalo ništa drugo, nego da je, unatoč Šaulovoj isprici, ponovi pred njim. Izgleda da je još jednom prevladala strogost. Samuelov lik, koji se nakon izricanja osude povlači oplakujući kraljevu sudbinu. Ovaj čin, čitavoj pripovijesti daje ton duboke čovječnosti. U stvari, Šaul je vrijedan čovjek, ali ponekad neodlučan. Međutim, Bog zahtijeva odlučnost i vrlo teške žrtve od onih koje izabrao, a ne odbijanje.

************

Mk 2, 18-22: Sve očekivano je otpočelo! Slavlje je tu! Svadba je tu! Zaručnik je tu! Sve je u službi Mesijanskog vremena koje je sada tu. Mesija je tu! Kako je Kristovo svećeništvo NOVO BOGOŠTOVLJE, izazvat će kod samih farizeja i herodovaca duboko neslaganje. Zaista u ovom kratkom tekstu vidi se osnova NOVOGA u načelima: „Evo sve činim novo“, ili „Gle, nove li i snažne nauke“, ili „Nitko do sada nije tako učio“.Tako stara haljina, stari mjehovi, pripadaju Starom zavjetu. Novo sukno i novo vino jest Isusov nauk. Jedno se s drugim ne može nikako složiti. Tu novost Bogoštovlja ne možemo previdjeti. S koliko li samo truda Pisac utvrđuje razliku STAROG i NOVOG. I zaista: „Novo gle, nasta!“ Niti se staro treba prezirati, niti novo odbijati.