‘Izgubljeni sinovi’ moraju doći k sebi (su.2.tj.kor.)

**********

Mih 7, 14-15. 18-20: Prorok je rođen u Judeji nedaleko od Jeruzalema. Potiče od seljačke obitelji. Djeluje u vrijeme kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije (740-687 g.) Prva značajna tema je prosvjed protiv društvenih nepravdi. Prosvjeduje protiv onih koji kradu kuće i polja, koji otimaju ogrtače poštenu čovjeku i koriste se krivotvorenim mjerama. Čovjeku nije zajamčena sigurnost i pravda, jer sud ne postoji. Kraljevstvo je postalo kraljevstvo samovolje koje sa sobom neminovno nosi propast. Stoga će njegova druga važna tema biti, nagovještaj skore propasti koja će najprije oboriti Samariju, glavni grad Sjevernog kraljevstva, a zatim Jeruzalem koji je glavni grad Južnog kraljevstva. Prorokove su riječi strašne i bez milosti: od Samarije će ostati kamena gomila, a Jeruzalem će biti preorano polje. Gora Doma Gospodnjeg obrast će šikarom. ( na njoj je napravljena veličanstvena džamija, koja i danas blista na brdu Gore Gospodnje). Proroka su izrugivali, jer govori riječi kao da ima snagu Riječi Gospodnje. Unatoč tome, Mihej neustrašivo nastavlja svoj nagovještaj. Mihej ipak neće zaobići i treću temu, a to je NADA SPASENJA. Ona je povezana s povratkom Božjem zakonu i poštivanju Božje riječi. Unatoč poniženju koje se ima dogoditi. Prorok dok moli, vapi za oproštenjem: „Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše. Još jednom imaj milosti za nas!“

***********

Lk 15, 1-3. 11-32: Isus u prispodobi „Izgubljeni sin“ vidi narod (kao i Mihej) koji je živio razvratno i baština je izgubljena, ali se ne prestaje potajno nadati da će Bog Otac, povratiti ono što bijaše izgubljeno. Rasipni sin preživljava na svojim sjećanjima nekadašnjeg lijepoga života, ali polako „dolazi sebi“. Očito da je Otac domahnuo sinu i pozvao ga kući prije nego što je to izgubljeni sin uopće primijetio. Došavši Ocu u zagrljaj života i ljubavi, nastavlja život u korak s Ocem. Otac mu daruje prsten što je znak prijenosa baštine, a stariji sin odlazi u slici stvarnih farizejskih oličen