Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice (2.vazm. čet.)

***********

Dj 5, 27-32: Djela apostolska, kao književno djelo, u mnogim odlomcima možemo gledati ne samo   kao povijesno djelo, nego i kao pravo dramsko-scensko djelo. Glavni likovi na sceni su: Uskrsli Isus Krist i Duh Sveti, kao živa inkorporacija (prisjedinjenje) osobama Petra i Ivana. Njima suprotstavljeni likovi su: svi oni koji osudiše Isusa.
Apostoli, ne samo da su na čudesan način oslobođeni iz zatvora, nego su po uputama Osloboditelja odmah nastavili u Hramu propovijedati ‘Radosnu vijest’. Hrabro i svjesno krše raniju zabranu Velikog vijeća ‘ne spominjanja Isusa Krista’. Jasno, opet su uhapšeni i odvedeni pred Veliko vijeće. Prema izjavama Velikog svećenika, apostoli su napunili cijeli Jeruzalem svojim naukom. Za njih je to opasno jer će na njih navući krivnju osude Pravednog i Uskrslog Gospodina. Uloge su, za kratko vrijeme, potpuno promijenjene. Sada su Apostoli hrabri i smjeli, a Veliki svećenik i cijelo Vijeće uplašeni. Petar im dalje dolijeva ulje na vatru riječima: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste ‘objesivši ga na drvo’. Bog ga uzvisi za Začetnika i Spasitelja… Mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti.“ Ovo očito Veliki svećenik teško može razumjeti, a još manje prihvatiti.

**********

Iv 3, 31-36: Židovske prvake hvata strah zbog negdašnjeg povika: „Krv njegova na nas i na našu djecu!” Proslava Isusova imena, osuda je za njegove ubojice. Naime, židovski prvaci nisu htjeli primiti Isusova svjedočanstva kojega on izriče o osobama Presvetoga Trojstva. On to čini kao onaj koji je iznad svega, jer dolazi odozgor od Oca. Njegova riječ ima snagu i vrijednost očevica. I samo onaj koji vjeruje u Isusa, potvrđuje da riječ Božja, koja je ljudima u Isusu poslana, zaslužuje imati i vječni život. Isus je jasan: „Bog ne daje Duha na mjeru.“ Korak židovskog Velikog svećenika je kratak da bi sam dosegao Istinu. Isus, a tako Petar i Ivan, potvrđuju: kako su baš oni za svoju sudbinu krivi jer darove Oca, odbaciše.