Antiohija: Krist, krštenje pa kršćani ‘aramaići’ (4.vaz.ut.)

***********

Objašnjenje: Aramejski jezik je stari jezik kojim se govorilo uglavnom na kraljevskim dvorovima. Tim jezikom govorio je i Isus. U okolici Antiohije Sirijske bila su nastanjena prastara aramejska plemena koja govore izvornim aramejskim jezikom. Prvi su se prozvali ‘zajednicom kršćana’zahvaljujući Pavlu koji u naviještanju Radosne vijesti upotrebljava puno više riječ Krist, a manje Isus. Oni sebe i danas tako zovu ‘kršćani aramaići’

Dj 11, 19-26:Poslije Stjepanove smrti nastupio je prvi progon Isusovih učenika. Jedni su Evanđelje naviještali u Judeji i Samariji, a drugi su doprli čak do Fenicije, Cipra i Antiohije. Antiohija je znameniti grad Male Azije i bio je treći grad Rimskog Carstva. Imao je 500.000 tisuća stanovnika. Tu se nalazila i velika židovska zajednica. Riječ se Božja naviještala ne samo Židovima nego i ostalim stanovnicima grada. Opet se ponavlja slučaj obraćanja pogana i prihvaćanja Evanđelja. Kako se broj obraćenika veoma brzo povećavao, Jeruzalemska zajednica pošalje svoga izaslanika da provjeri što se to zbiva. Bio je to Barnaba koji je Pavla predstavio apostolima u Jeruzalemu. Brzo se Barnaba uvjerio da to djelo nije samo plod učenika nego da je to i djelo Božje. Tada je i sam nastavio naviještati Evanđelje i mnoge priveo Gospodinu. Zbog veličine grada i mnoštva stanovnika, Barnaba se odlučio potražiti Pavla u Tarzu, da mu pomogne. Pavao je svojom izrazitom rječitošću i bezgraničnom ljubavlju prema Gospodinu, zajedno s Barnabom, brzo cijeli grad pretvorio u najveću zajednicu obraćenika. Kako je Pavao upotrebljavao više riječ Krist, nego Isus, zajednica obraćenika se prvi puta deklarira kao ‘Zajednica Kršćana’. Tako će Antiohija postati sjedište Pracrkve, a spona između Jeruzalema i Antiohije bit će Pavao i Barnaba. Njima se može zahvaliti i na zajedništvu dviju velikih kršćanskih zajednica.
************
Iv 10, 22-30:Današnji odlomak Ivanova Evanđelja uzet je iz Isusova govora kojeg je držao u jeruzalemskom Hramu. U odlomku, je nastavak prethodne Isusove teme o Dobrom Pastiru, Isus se proglašava Sinom Božjim. Vrlo važna tema. Na njoj počiva buduća vizija Crkve: Jedan Pastir i jedno stado. Zato Isus tako dugo obrazlaže ovu temu. Tada mu je bilo postavljeno pitanje od nestrpljivih Židova: „Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!“ Isus im odgovori: „Rekoh vam pa ne vjerujete.“ Zato Pavao, dok propovijeda u Antiohiji onima iz helenizma, za Isusa rabi mesijanski naziv Krist, više nego ime Isus.Iz takvog stava, Pavao je vidio neophodnost jedinstva čitavog stada, kojem na čelu stoji hrabri Pastir, Krist Gospodin.