Kršćanski rast ovisi o spoznaji, koja se prelijeva na djelovanje (9.tj.k.g.pon.)

***********

2 Pt 1, 1-7: Druga Petrova poslanica u uvodu predstavlja Petra s njegovom pravom službom: „Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koji su pravednšću našega Boga i Spasitelja, Isusa Krista, primili istu dragocjenu vjeru kao i mi. Milost vam i mir…“ Božja „pravednost“ je poseban zahvat Božje ljubavi koji ljude čini „pravednima“. To se dogodilo po Isusu Kristu a nastavlja se po Crkvi. Krivi su se učitelji razbacivali tobože dubljom spoznajom Boga i spasenja nego što je Radosna vijest. Zato Petar uči i naglašava pravu spoznaju kao i Pavao u poslanici Kološanima. U Kristu je dana sva objava. Duhovne stvari može tumačiti samo onaj tko je za to osposobljen, a to su jednino Apostoli, jer samo oni imaju Duha Svetoga. Stoga je krivnja krivih učitelja u tome što uvode pogubna krivovjerja i odbacuju Krista kao Spasitelja. Odbacivanje se sastoji u nevjernosti prema njemu. Kršćani imaju istu narav s Kristom, kako s njim dijele patnje i slavu, tako i narav. Nakon što je Petar iznio sve što je kršćanima obećano, sad ih Petar potiče da taj cilj imaju stalno pred očima da se prema njemu odnose odgovorno. Novu narav koju su dobili moraju skladno i potpuno razviti. Sve nastojanje počinje vjerom i kruni se ljubavlju. Cijeli lanac kreposti što stoji između vjere i ljubavi koja ljudskim nastojanjem postiže punu mjeru. Spasenje uvijek smjera na to da se poistovjetimo s Kristom. Kršćanski rast ovisi o spoznaji, koja se prelijeva na djelovanje. Petar, kao i Pavao, želi upoznati Krista i postati mu sličan. Istinska vjera očituje se u načinu življenja, u ljubavi i dobroti.

**********

Mk 12, 1-12: Prispodobu o ‘vinogradarima ubojicama’ priča sam Isus i vrlo je razumljiva. Lako se prepoznaju u ‘razbojnicima’ židovske vođe, u ‘slugama’ proroci, u ‘sinu’ sam Isus. Bog je povjerio upravu izabranog naroda židovskim prvacima. A u prispodobi vidimo kako teku stvari.Prisjetimo se i ove Isusove: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste...“ Ali: „Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo.“