Sinovi roda Abrahamova – Sv. Ivan Krstitelj

Iz 49, 1-6: U današnjem čitanju iz knjige proroka Izaije uzeta je „Druga pjesma o ‘Sluzi Jahvinom’.“ Prorok je sve četiri pjesme o ‘Sluzi Jahvinom’ napisao u izgnanstvu oko 540 g. pr. Kr. One su utkane u širi kontekst „Knjige utjehe“. Iako su Židovi poraženi od Babilonaca, cijela Knjiga utjehe ima za cilj osnažiti vjeru i nadu u povratak. Bog je gospodar povijesti i on po svom naumu pokreće i upravlja narode. Prorok ne ispušta iz vida ulogu koju ima Izrael sa svojim središtem u Jeruzalemu. Tu je svetište gdje se štuje pravi Bog, i Izrael kao Izabrani narod ima posebno poslanje posredništva Božjih stvari u svijetu. U takav kontekst se uklapaju i četiri pjesme o ‘Sluzi Jahvinom’. One sadržavaju proroštva koja govore o tajanstvenom predstavniku Boga na zemlji, a njegovo je ime Sluga Jahvin. On je zaljubljen u pravdu i mir, on je nada naroda, on je onaj u koga će svi kraljevi gledati. U isto je vrijeme određeno da će mnogo pretrpjeti za grijehe ljudi, ali će poslije patnji ugledati svjetlo i njegovo će trpljenje biti za spasenje mnoštva. Prorok u svojoj Drugoj pjesmi, naglašava da poslanje Sluge Jahvina nije samo za Izrael nego svim narodima donosi svjetlo i spasenje. Nakon mnogih neuspjeha, razočaranja i nevjere, Sluga Jahvin se pouzdaje u jedinog Boga i konačnu pobjedu. On je predodređen od majčine utrobe i Riječi su njegove poput britkog mača. Kad Izaija govori: „Gospodin me pomaza od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.“ Za Ivana Krstitelja, kao i za njegova rođaka Isusa, život je imao sve naznake tragične veličine. Nebeski znakovi svjedočili su o tom djetetu čak i prije njegova rođenja, što donosi današnji odlomak iz Lukinog Evanđelja. Ako obratimo pažnju na govor sv. Pavla u Antiohiji Pizidijskoj, što donosi Luka u Djelima apostolskim, jasno se vidi da odabranici Božji u Starom zavjetu, iz roda Abrahamova, imaju ulogu pripreme za dolazak Isusa. Posljednji u nisu preteča-proroka svakako je Ivan Krstitelj koji snažno viče: „Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama.“ (Dj 13, 22-26)

**********

Lk 1,57-66: Elizabeta rađa prema anđelovoj riječi obećanog sina (Ivana), što kod susjeda i rodbine pobuđuje radost i zahvaljivanje Bogu, jer su znali za neplodnost starice majke. Prema obrednoj tradiciji iz Levitskog zakonika, novorođenče će biti obrezano osmoga dana. Namjeravali su mu dati očevo ime, no majka je ustrajala na tome da dobije ime koje anđeo spomenuo ocu. Jasno to mora i nijemi otac potvrditi. Istog trenutka nestaje njegove nijemosti. Ova čudesna pojava podudarnosti imena i vraćanje govora nijemome ocu prestrašila je stanovnike judejskog gorja. Svi su se pitali kakva će biti budućnost i zadaća ovoga djeteta Ivana, nad kojim je ruka Gospodnja. Zaharija tad počinje svoj karizmatsko-proročki hvalospjev koji u prvom dijelu tumači događaj kao djelo Božje, a u drugom dijelu naviješta budućnost sina Ivana kao Mesijinog preteču.