Prorok društvene pravde osuđuje bogate, a brani siromašne (XIII.tj.pon.)

***********

Am 2, 6-10. 13-14: Danas čujemo riječi najstarijeg starozavjetnog proroka, a to su riječi proroka Amosa. Odmah u početku, čim čujemo prve riječi, vidimo da je to veliki borac za pravdu. Tako je nemilosrdno osuđivao nerede koji su se uvukli u razdoblju materijalnog blagostanja. On upire prstom u simptome društvene truleži. Uvriježilo se tlačenje siromaha. Društvo je zapalo u veliki moralni i društveni pad. Iako je rođen u Judeji, Bog ga za proroka šalje u Sjeverno kraljevstvo. Njegova je baza djelovanja bila u vjerskom središtu u Betelu, gdje je Jeroboam postavio lik teleta, kad se narod podijelio na protivnička kraljevstva. Amos djeluje u vrijeme kralja Jeroboama (793-753), u doba blagostanja i moći Izraela. Država je bila bogata, ali trula. Amos ima zadaću ukazati na društvenu i vjersku korupciju. Amos je svojim djelovanje zaista uznemirio savjesti u onima koji su vodili narod. Njega je obuzela božanska snaga i smiono je nastupio. Amos je zaista propovijedao riječ Jahvinu ali se pozivao i na primjere u susjednim narodima kojima je Bog sudio zbog zlodjela. Nije se libio govoriti o beskorisnim izvanjskim molitvama i žrtvama kojima se dvolično nastojalo ugoditi Gospodu dok su se njegovi zakoni kršili i o besramnoj raskoši koju su neki sagradili na patnjama siromašnih. Ukazivao je na lažnu sigurnost moćnika koji su bezbrižno živjeli ne vodeći brige o propasti naroda. Naviještao je svoja viđenja skore kazne. Moramo istaknuti, bio je čovjek molitve. Često je molio Gospoda da oprosti izraelskom narodu , međutim kazna se činila neizbježnom. To je često plačući vikao na trgovima Samarije. Možemo slobodno zaključiti da je bio prorok društvene pravde koja je osuđivala bogate, a branila siromašne.

***********

Mt 8, 18-22: U današnjem evanđelju čujemo razgovor između Isusa i jednoga pismoznanca: „Učitelju za tobom ću, kamo god ti pošao“. Isus mu odgovara: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“.A onda jedan drugi povika: „Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca“, na što je Isus odgovorio: „Pusti neka mrtvi pokapaju mrtve.“ Naime, ako pogledamo, Isusov život u materijalnom pogledu, bio je na dnu društvene ljestvice. Svi imaju nešto, a on, nešto poput proroka Amosa, drži da su svi mrtvi oni koji su kršeći Božji zakon stekli imanje, pa zbog toga ne mogu poći za Isusom. Ti kreni za mnom a pusti takve mrtvace neka ukopavaju mrtve. Jedno je jasno, Bog uvijek želi ozdravljenje i život.