Oči su uvijek prozori duše (XIV. tj. pet.)

***********

Hoš 14,2-10: Hošea završava svoju knjigu s jakim pogledom na budućnost, u kojoj će se dogoditi Izraelovo obraćenje i zadobivanje milosti. Ako mu je cijela knjiga puna tako dugih i snažnih osjećaja srdžbe i milosrđa, odbacivanja i prihvaćanja, smrti i novoga života, prorok je očito morao imati izbrazdano lice od mnoštva gorkih prolivenih suza. Ovim završetkom knjige, kojega danas čitamo, Prorok svjedoči veličinu nade i ljubavi, kao i ustrajnosti naroda u toj nadi i ljubavi. Oči su uvijek prozori duše, koja suzama podržava vjeru dok se cilj ne dosegne. U svom privatnom životu Prorok ustrajava vjerno u braku, usprkos ženinoj nevjeri. I taj uzor saveza prorok je vjerno očuvao. Zato u završetku svoje knjige, kao da pjeva uzvišenoj nadi Božjeg naroda. Bože naš!…u tebi sirota milost nalazi…. iscijeli nas od naših otpada …. i ljubi nas svim srcem… neka se vrati život putu Jahvinom. Bit će to život u pravednosti i miru. „Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini, pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.“
*********
Mt 10, 16-23: Ovih dana smo vidjeli kako Isus svojim učenicima, dok ih šalje u svijet, daje precizne savjete o onome što im je govoriti i činiti, a danas govori o nevoljama koje će pretrpjeti. „Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.“ Ove riječi pobuđuju suze, koje nameće Isusova oporba, ona će prerasti u neprijatelja spremnog i na totalno smaknuće. Ovakvo Isusovo viđenje, ili proročanstvo, u potpunosti se obistinilo. Što sve nije snašlo njegove učenike i na kraju mučenička smrt. Ali sljedeće Isusove riječi daju ohrabrenje: “Ne budite zabrinuti….. u pravom trenutku imat ćete snagu Duha Oca vašega.“
Još je teže ovo Isusovo proročanstvo: “Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.“
Uvijek je teško podnijeti izdaju i neprijateljstva unutar vlastitoga roda i naroda, ali Isus potiče na ustrajnost. Kao da je želio reći protiv izdaje s ne smije boriti izdajom, nego s punim povjerenjem u snagu Duha Očeva, svoje ideale usmjeriti praštanju i vjernosti. To su počeci kršćanske ‘civilizacije ljubavi’.