Home ‘Uho’ uvijek spašava čovječanstvo (XV.tj.ut.)

‘Uho’ uvijek spašava čovječanstvo (XV.tj.ut.)

‘Uho’ uvijek spašava čovječanstvo (XV.tj.ut.)

‘Uho’ uvijek spašava čovječanstvo (XV.tj.ut.)

**********

Iz 7, 1-9: Riječi koje danas čujemo od proroka Izaije, pripadaju Drugoj knjizi o Emanuelu, a u sedmom poglavlju nailazimo na Prvu opomenu kralju Ahazu. O čemu se ustvari radi. Događaji koji se zbivanju mogu se smjestiti u vremenski period oko 735. godine prije Krista. Novi judejski kralj Ahaz iznevjerio se Bogu, o čemu nalazimo iscrpne izvještaje u Drugoj knjizi o kraljevima u poglavlju 16. i zbog toga njegovo kraljevstvo dolazi pod udar sa svih strana. Imao je ponudu da uđe u savez sa susjedima: Sjevernim kraljevstvom (Izraelom-Samarijom) i Sirijskim kraljevstvom protiv Asirije. Kad je Judejski kralj Ahaz to odbio, ovi su okrenuli vojsku protiv Ahaza. U toj političko-vojnoj i vjerskoj krizi, Ahaz traži podršku Asirije, a Izaija se tada uputio kralju Ahazu s porukom koju danas čujemo, što je i sadržaj današnjeg čitanja. Izaija prenosi jasnu Riječ Božju: “To se zbiti neće, toga biti neće“Još 65 godina i oni neće više biti narod koji ima svoje kraljevstvo i svoj narod u svojoj državi. Bog je izabrao Izraela i jedini ga on može spasiti. Povjerenje u Boga je jamstvo spasenja. Bilo kakva ljudska pomoć od lažnih bogova neće vam pomoći. Nažalost, neće Ahaz poslušati proroka, ipak će poslat diplomatske izaslanike asirskom Kralju s darovima uzetim iz Hrama. Ništa postigao nije, nego je izgubio svoju neovisnost postavši vazalom Asirije. Prezreo je Božju opomenu: „Ako se na me ne oslonite održat se nećete.“

*******

Mt 11,20-24: U tom kontekstu Isus danas upućuje prijetnju gradovima Korozainu, Betsaidi i Kafarnaumu. Upravo je u tim gradovima Isus učinio najviše čudesa, koja su jasna podrška njegovoj Riječi. A Isus govori i čini čudesa radi obraćenja i učvršćenja vjere. Nažalost bez vjere i povjerenja u Isusa, čudesa koja su se događala, još više su otvrdnjavala srce mještana tih gradova. Takva svjedočanstva bila su prezrena, a prezir nužno donosi Božju kaznu. Ta su čuda tako malo djelovala na ljude, da im je neizbježan Božji sud zbog njihove tvrdokornosti. Ni Tir ni Sidon, pomorski gradovi, napredni ali bezbožni, koje su proroci optuživali, čak Sodoma, koja je postala pojam za pokvarenost , ne bi mogli ostati toliko neosjetljivi, kad bi vidjeli ova čudesa. Skromni ljudi prihvaćali su Isusa i on se njima obraća i raduje. On pridiže sve koji su opterećeni teškim bremenima. Zavolili su Isusa i Isus njih. A onima koji ostaju bez vjere i ljubavi, pristaje Božja opomena: „Ako se na me ne oslonite održat se nećete“.