Kad nema stalnih prijatelja i saveznika nema, svatko je protiv svakog (XV. tj. sr.)
******

Iz 10, 5-7. 13-16: Jučer smo vidjeli kako Bog po proroku Izaiji opominje judejskog kralja Ahaza, a danas vidimo na koji će način Bog razmrsiti zamršenu situaciju na tim prostorima. Svatko je protiv svakog. Stalnih prijatelja i saveznika nema. Izaija upozorava da je jedini stalni i pravi prijatelj i saveznik Jahve Gospodin. Dok Izaija gleda na sadašnjost, koja je unutar samog židovskog naroda razderana, u sjevernom odcijepljenom kraljevstvu, vidi oholost i buntovnost, nepravde i tlačenja. Bili su upozoreni od proroka Amosa i Hošee, ali ništa od toga. Zato ih Bog neće poštedjeti. Asirci su zarobili mnoge Izraelce 734 g. prije Kr. ali Samarija se održala do 722. U desetom poglavlju prorok Izaija govori kako će se Bog poslužiti oholim i okrutnim narodom da kazni svoj narod. Asirski kralj Sanherib ovdje je sredstvo kojim Bog sudi buntovni narod. No, ovo poslanje kojeg Sanherib i nije svjestan, ne umanjuje njegovu odgovornost. Njegova oholost i okrutnost bit će kažnjeni u dan koji Bog odabere. Ta se okrutnost ne može opravdati. Bog čak i kad najstrože kažnjava, nikad ne gubi iz vida svoj cilj da spašava. ‘Ostatak’ njegova naroda, suviše malen, preživjet će, da bi stekao pouzdanje u njega i da mu služi. ‘Ostatak’ o kojem govori prorok Izaija je njegova ključna tema koju provlači kao nit u teška i tamna vremena. Taj isti i vjerni ‘ostatak’ doživjet će sva slavna obećanja. I zaista u tako moćnom ratnom stroju Asirije koja je uspostavila kraljevstvo na prostorima današnjeg Irana, Turske, Sirije, Libanona i Izraela sve do granica Egipta, ‘Ostatak’ o kojem govori Izaija, može biti samo Božja proračunata moć i otajstvo. Sada ćemo razumjeti i Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja koje govore o „otajstvu Kraljevstva“.

*********

Mt 11, 25-27: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo…“ Radi se zaista o „otajstvima Kraljevstva“. Ona su objavljena ‘malenima’ učenicima, a sakrivena od ‘mudrih’ farizeja i učitelja. Da, tako se tebi svidjelo. Ako ovo Evanđelje povežemo s jučerašnjim, onda ćemo vidjeti zašto Isus upućuje na propast slavnih gradova Korozina, Betsaide i Kafarnauma. Oni u svojoj oholosti i mudrosti preziru Riječ i djela koje Isus čini njihovim mještanima. Bacimo malo pogled i na tekst kojeg Izaija govori. „Zar se hvali sjekira povrh onoga koji njome siječe? Hoće li se hvalit pila povrh onoga koji njome pili? Ko’ da šiba maše onim koji nju podiže? To bi bilo kao da toljaga upravlja onim koji je podiže. Ovako su učeni i mudri farizeji postavili svoju teologiju kad su Isusove Riječi i čudesa na djelu. Evanđelje je zaista namijenjeno Božjoj malenoj djeci, čija će slava tek po uskrsnuću uskrsnuti.