Narod kao da živi stalne porođajne bolove, hoće novost života, ali ne ide (XV.tj.čet.)
Narod kao da živi stalne porođajne bolove, hoće novost života, ali ne ide (XV.tj.čet.)
**********
Iz 26,7-9.12.16-19: Moramo istaknuti da temeljni sadržaj proročkog propovijedanja nije puko predskazivanje budućnosti, nego neprestani Božji poziv na vjernost Savezu koji je sklopljen na gori Sinaj. Osnovna je obveza Saveza bila vjernost jednome Bogu: „Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ Ta vjernost bila je stalno kršena jer je koristoljubivo i praznovjerno shvaćanje vjere poticalo narod da se obraća i tuđim bogovima, u nadi da će od toga imati neku korist. Proroci prekoravaju, prijete i proriču Božju kaznu kako bi doveli narod do shvaćanja čistije vjere. Sinajski je Savez, osim temeljne zapovijedi vjernosti jednome Bogu, obvezivao na pravedno ponašanje prema bližnjemu. Odredbe upozoravaju na brigu prema najugroženijima, siromašnima, udovicama, siročadi, pridošlicama. U vrijeme proroka monarhijski sustav i birokracija, otežavali su društvene odnose. Zato su proroci u Jahvino ime glasno prosvjedovali protiv oholosti i samovolje vodećih klasa, nepravdi na sudovima protiv najsiromašniji, protiv tlačenja nepravednim presudama. U tom kontekstu slušamo i djelovanje proroka Izaije. U 26 poglavlju u Pobjedničkoj pjesmi, danas čitamo o velikom pouzdanju i čekanju na Božju intervenciju da se na zemlji pojave njegovi sudovi za kojim duša žudi.Jedino će tada doći oslobođenje i slava naroda. Sadašnje nevolje su samo priprema za veliku obnovu. Narod kao da živi stalno porođajne bolove koji moraju prethoditi pojavku Mesije. Ovo poglavlje upravo govori kako je zemlja prolazila od pustošenja do nade novog života. No, Bog podržava svoje, on ih izbavlja i od smrti. Tvoji će vjerni oživjeti. Bog je uvijek sa svojim narodom.
************
Mt 11, 28-30: Sada nam je lakše razumjeti ovu današnju Isusovu poruku: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti…. učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“ Skromni ljudi prihvaćali su Isusa i on se tome radovao. A i sam je bio jedan od njih u skromnosti i poniznosti. Tako su ljudi vjere razumjeli njegov jezik, nasuprot onima koji su ga oholo i samodostano prezirali poput farizeja i učitelja. Kako je većina bila siromašnih i obespravljenih, Isus je imao za sljedbenike mnogobrojne slušatelje. Bili su oduševljeni, jer takva što nitko do tada nije govorio i činio.