Zašto su ‘uši’ tako važne (16.tj.sr.)

**********

Jr 1, 1. 4-10: Jutros čujemo riječi proroka Jeremije. Teške okolnosti i vrijeme, osobito za Judeju i Jeruzalem, nameće potrebu Božje intervencije. I Bog to čini pozivom jednog zaista velikog proroka, proroka Jeremije. Sam Bog ga poziva i šalje da upozna narod s njegovom osudom, ali i ohrabrenjem.Božja kazna nije konačna, jer nakon nje uslijedit će još svetiji Savez. Prorok je rođen oko 650 g. pr. Krista, nešto sjevernije od Jeruzalema. Odgojen je u svećeničkoj obitelji i iz nje biva pozvan za proroka u svojim dvadesetim godinama života. I sam se žali da je isuviše mlad za takvu službu koju mu Bog daje. Ali čuje riječi Jahvine: „Ne govori: ‘Dijete sam’! Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim.“ Prorok u svojoj miroljubivoj i sramežljivoj naravi, sav je naslonjen na Gospodina, i velike teškoće kojima ide u susret, u prvom trenutku nameću potrebu da zatraži od Gospodina razrješenje te dužnosti zbog mladenačke dobi, ali razgovor s Gospodinom vraća Jeremiji snagu i vjeru s kojom će se probijati naprijed. Kasnije će se vidjeti da njegova djelovanja i dobrota proizlaze iz snažne vjere u Božju dobrotu i Božje providnosno djelovanje. Tako ga je vjera odvela jako daleko kao proroka do onoga što se u sadašnjem i budućem vremenu moglo vidjeti. U svom životu uvidjet će da je sve imalo smisla jer je Božja briga nadilazila i vrijeme prije njegovog rođenja.

************

Mt 13, 1-9: Jutros u Evanđelju čujemo jednu divnu prispodobu o ‘sijaču’. Mnoštvo je pred Isusom, a prispodoba u završetku ima ove riječi: „Tko ima uši, neka čuje“, i ova kratka rečenica ima rješenje, zašto Isus govori u slikama iz prirode. Naime, u prvim redovima u sinagogama najčešće su njegovi protivnici farizeji i pismoznanci koji su ga vrebali u svakoj riječi. Ali Isus govori onako kako njegovi učenici razumiju i spoznaju, što je Isus htio reći tim riječima. A zadaća je učenika bila na uho prenositi drugima pokraj sebe. Tako Isus u svojoj propovijedi sve kaže, a opet onima na koje se odnosi prispodoba kao da ništa nije rekao, jer ih direktno nije spomenuo. To ne znači da snaga Riječi Božje ostaje bez ploda. Nju Bog sije, i ona nalazi i plodno tlo u mnoštvu onih koji prihvaćaju Riječ Božju poput proroka Jeremije.