Šesta nedjelja kroz godinu 2024-b

Čitanja današnje nedjelje otkrivaju snagu bića koje se zove čovjek.

Čovjek je najuzvišenije stvorenje na zemlji.

Njegova uzvišenost izvire iz uzvišene snage Stvoritelja.

Unatoč tome što je napravio najveću dramu u povijesti ljudskog roda i doživio pad u podzemlje, mora umrijeti, Bog će rasplesti njegovu dramu.
Bio  je glavni protagonista svemu u ovom stvorenom svijetu.

Ali, sapleo se u grijeh.

A rasplet, i ponovno uskrsnuće, doći će po glavnom liku, novom Adamu Isusu Kristu.

Tako će Krist postati ključ sa sedam pečata za razumijevanja sve Božje objave ispisane u Božjoj knjižnici od 73 knjige, Bibliji.
Ipak, u starom Adamu živi nešto što se ne raspada i ne umire, nego ostaje i živi uvijek.

Čovjek misli, vjeruje, ljubi i ima želju i uvjerenje da će živjeti uvijek.

On ima nadu koju Providnost Božja provlači kao zlatnu nit kroz povijest spasenja, a bit će ostvarena u Isusu Kristu.

Pogledajmo sada, kako Isus prilazi i vrednuje čovjeka.
Isus govori o čovjeku kao onaj koji zna što je čovjek i što je u čovjeku.

 

Iz njegovih poruka vidimo:

Čovjek je biće kojega Bog ljubi.

On je stvorenje Božje i kruna stvorenoga svijeta.
Isus govori o Bogu kao Ocu koji ljubi ljude i brine se za dobre i zle.
A, vrhunac te ljubavi je Isus kojega Otac daje za svijet.

Čovjek je pozvan da baštini uskrsnuće i vječni život.

Bog s čovjekom želi zajedništvo.
On ga diže iznad zakona smrtnosti i poziva ga da je ovdje na zemlji samo hodočasnik.

Čovjek je mjerilo ljubavi prema Bogu.

Ne može se ljubiti Boga bez čovjeka.

To je velika novina koju Isus donosi. Zato Luka u svom Evanđelju kaže: „Velik prorok usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ (Lk 7,16)

Čovjek je veći od subote.

Subota je dan počinka. Propis je taj dan, ništa ne raditi, pa ni čovjeka liječiti i spašavati. A Isus liječi, ozdravlja i ne želi čovjeka žrtvovati propisu. Ali, Isus, poštuje zakon kad je on u službi čovjeka.

Čovjek je više od liturgije i bogoštovlja.

Ako nosiš svoj dar na žrtvenik, kaže Isus, pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar, idi prije potraži brata, izmiri se s njim, pa onda dođi i prinesi svoj dar. Bez brata ne možeš doći pred Boga.

Čovjek je mjerilo posljednjeg suda.

Koliko smo imali oka i smisla za bližnjega, po tom kriteriju će nam se suditi. Ako si imao oka , Isus te zove blagoslovljenim i blaženima. Dok onima, čiji život nije življen po kriteriju potrebitog, Isus kaže: odlazite od mene.
U današnjem Evanđelju on gubavom čovjeku , koji je po zakonu prezren, odbačen, nečist, prilazi i kaže:
„Budi čist.“
Čovjek je čovjeku naprosto bližnji.
Niti jedan čovjek ne živi izolirano od drugih i jedni smo na druge upućeni. I svaki je čovjek bližnji ako je upućen na tebe. Bez obzira što je on i kakav je on.

I neprijatelj je čovjek, kojega se treba ljubiti.

To  je Isus životom pokazao dok na križu moli i za neprijatelje svoje.
Prema Isusovom djelovanju i porukama, čovjek je mjerilo naših međuljudskih odnosa.
I samo je onaj pravi čovjek iza kojega stoji Bog koji mu daje vrijednost: biti čovjek!

Čovjek koji to zaniječe, on je umjetnik sivila. A samo  blagoslov ima moć podupirati čovjeka.

Blagoslov bdije i sidri čovjeka u vremenu i prostoru.

Blagoslov  udomljuje čovjeka i daje mu svjetlo mudroga života.

Ništa Isus drugo ne traži, niti sam živi, nego biti čovjek, čovjeku.

Evo što kaže sv. Pavao:

„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,6-8).

Takvog su čovjeka u Isusu svi suvremenici prepoznali i dolazili odasvud.
Jesmo li mi tu negdje? Pa…., Jesmo!

Župnik