VELIKI PETAK 

U Službi riječi prvog čitanja, prorok Izaija  govori o trpljenju i pobjedi Sluge Božjega.
Za Proroka, ali i za nas, trpljenje će ostati tajna, osobito trpljenje nevinih ljudi.
Prorok govori, da će Sluga Božji zbog naših grijeha mnogo pretrpjeti i umrijeti, ali njegovo trpljenje bit će za spasenje mnoštva.

„On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim.  Za naše je  grijehe on proboden, za  opačine naše satrt…“ (Iz  52).

Muka Sluge Božjega ne tumači trpljenje, nego nas uči kako da u trpljenju susretnemo njega i da to trpljenje pobijedimo. Križni put mora postati put života. (Misal)

Heb 4, 14-16.5,7-9: Uvodni redak današnjeg čitanja jasno potvrđuje, koliko je uistinu živa, Riječ Božja, i djelotvorna.
Ona je oštrija od svakog dvosjekla mača i ima moć potpune pronicljivosti i savršeno prosuđuje.
Ona je prenošena po prorocima, a zatim po Sinu, ona je živa i djelotvorna u vjerniku.
Ta Riječ sudi misli i tajne nakane čovjekova srca u potrazi za zajedništvom s Ocem.
Zaključak je: „Imamo dakle, Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina

Božjega.“ Isus kao veliki svećenik može biti supatnik u našim slabostima, bio je kušan svim kušnjama kojima smo i mi kušani, osim grijehom.
Za razliku od izraelskog velikog svećenika, Krist nije postavio sebe, nego ga je Bog postavio.
On nije podložan grijehu i nije pripadao po grijehu grešnom narodu, stoga, žrtvu koju prinosi, prinosi za grijehe grešnog roda ljudskog, za razliku od Arona, prvog velikog svećenika i svih njegovih nasljednika, On je, ne samo Veliki, nego i savršeni svećenik, koji otvara vrata neba, da bi mi smjelo pristupili Prijestolju milosti.
A njegova uloga je: posrednička uloga, zajedništvo života s ljudima za koje posreduje, Božji poziv kao bitan uvjet i žrtva kao temeljna služba.
             U ljudskoj naravi bogoštovlje je opća ljudska potreba i dužnost. To je bogoštovlje u ime zajednice vršio: otac u obitelji, poglavica u plemenu, kralj u narodu i svećenik u razvijenom društvu. Budući da između Boga i čovjeka postoji prepreka, uloga je svećenika da je otkloni žrtvama za grijehe.

Tako se uspostavljaju uredni odnosi između Boga i ljudi. Novozavjetno svećeništvo ima svoj temelj u Kristovoj žrtvi. Istina Bog je pozvao Krista za svećenika kao i Arona, samo na sasvim drugačiji način. Čim je Sin Božji postao čovjek, postao je i svećenik, to jest sposoban posrednik između Boga i ljudi.
Njegovo je utjelovljenje ujedno i njegovo svećeničko ređenje. To je potvrdio sam Bog zakletvom. Tako je dokinuto Aronovo svećeništvo, a uspostavljeno novo. Piscu ove Poslanice, jako je stalo postaviti čvrste temelje Kristovoj velikosvećeničkoj službi. Naime, on je stekao sva svojstva i uvjete da kao Veliki svećenik spasi ljude.
U trećem čitanju iz Ivanova evanđelja, slušamo izvještaj o Isusovom Križnom putu.
Kako sam Ivan kaže: “Njegovo je svjedočanstvo istinito“ jer on je bio jedini učenik koji je uz Krista ostao na Kalvariji.

Krista je snažno gledao očima vjere.

Za njega je raspeti Isus Kralj, vječni Božji Sin.

On je svjetlo koje rasvjetljuje sve one koji traže istinu.

A kakva je situacija na terenu?

Židovi su izmislili, pred Rimljanima koji upravljaju Palestinom, da Isus ima političke namjere. Stoga u hapšenju Isusa, osim hramskih redara sudjeluje i odred rimske vojske na čelu sa zapovjednikom, koji je kao zapovjednik vrlo ozbiljno shvatio političku optužbu.
No, Isus je svjedok koga je Bog poslao da svjedoči za istinu. On je kralj, ali u službi istine.
Sve je to bio nerazumljiv govor Pilatu koji pita: „Što je istina“?
Rulja na ulici je krvožedna, a on slabić. Baš kao i Petar koji se pokušava sakriti.
Dade se primijetiti kako Pilata više uznemiruje izjava da je Isus Sin Božji nego da je kralj. No, on je praznovjeran, on je poganin, i ne zna tko se krije iza Isusove osobe.
Pokušava pronaći Isusova podrijetlo, kako bi se oslobodio straha. Ne polazi mu to za rukom, te donosi odluku.
Više je nego očito:Židovi su dobro odmjerili Pilatovu slabost i pogodili ga u najosjetljivije mjesto.
On pada i širom otvara vrata vjerskom fanatizmu. Politika i vjerski fanatizam na istom su kolosijeku.
Isus i kršćanstvo će uskrsnuti, Palestina i Hram potpuno razoriti, a uskoro i rimsko carstvo propasti.
Ostaje pitanje: Što Ivan vidi kao svjedok ovih događaja?

On vidi rađanje Crkve iz Kristovog križa.
Vidi Isusa u ulozi novog Adama i Mariju u ulozi nove Eve, koji tvore novi Božji rod.
A kako je Isus završio svoj posljednji zemaljski trenutak?
Uzviknuo je: „Svršeno je“!

Svršeno je pobjednički uzvik u kojem Isus predaje svoj Duh i Ocu i njegovom djelu Crkvi.
Amen!