Poštovana rodbino primite moju iskrenu sućut. (8.travnja 2015)
Dragi prijatelji pokojne Anice, i vama iskrena sućut.

Draga Anice, od prvog dana kada sam došao na ove prostore imao sam priliku upoznati Vašu obitelj. Imali ste uobičajen kršćanski obiteljski život. Ima li ste i blagoslov roda i poroda.
Bili ste odani Bogu i rodu svom. Rado ste od prvog dana ugrađivali dio svog života u ovu Župnu zajednicu da mladi žive. I to vam je bilo geslo života. „Neka mladima ostane.“ Tako ste se postavili i prema svojoj djeci, ne štedeći svoga truda. Tvoje su odlike: skromnost i radinost. Došla si iz obitelji u kojoj su radne navike bile pravilo života. Upravo si snjima obilježila svoj radni vijek. Nažalost tijelo već pomalo umorno nije stiglo previše misliti na sebe pa si relativno brzo završila svoj život. Kako si tiho živjela, tako si neprimjetno i tiho sklopila svoje oči zauvijek.
Iako si i sama relativno mlada, snažno si željela vidjeti mlađe ispred i iza sebe. Tu si uložila puno truda. To mogu samo one osobe koje imaju puno ljubavi. Tvoja privrženost Župi i svećenicima, ukazuje na osobu koja ima veliko srce. Čestitam Anice!
Tri dana nako što sam Ti podijelio sakrament utjehe i okrepe duše i tijela Ti si krenula svome Stvoritelju! Vidio sam da si Mudra razborita žena. Mudro si živjela, mudro si i umrla.

Draga Anice, danas je Gospodin blizu i dolazi, baš Tebi.
Znam i  osjećam, Ti ga želiš vidjeti očima, i oči tvoga duha već ga gledaju.
Vjerujem da si sretna, jer znala si kamo teku tvoji dani. Tvoj život pred Bogom teče dalje. Ideš svome Nebeskom ocu i svojim zemaljskim roditeljima Ocu i Majci. I to je lijepo, otud si i ponikla, tu se vraćaš i ponovo uvireš u vrelo ljubavi i života.
Anice dopusti da se sada obratim Tvojoj rodbini, Tvojim prijateljima koji su došli svojom nazočnošću počastiti Tvoj život.
Dragi Prijatelji,

Mi ljudi nemamo sudbinu u svojim rukama, ne možemo zaustaviti vrijeme i ne otići u smrt. Nismo mogli odbiti dar života koji nam je dan, nismo u mogućnosti promijeniti sebe i svoju osobnost i biti netko drugi. No što kaže Biblija?
Biblija kaže: čovjek je prah i u prah se vraća. On svojom materijom i pripada zemlji.
Ipak je istina, što Objava nadgrađuje i potvrđuje u Isusovom čovještvu, da čovjek neizmjerno nadilazi samog sebe. Ovdje ostaju naši tjelesni ostaci, ali mi preživljavamo smrt i odlazimo dalje.
Dijete ostavlja sve ono u čemu je živjelo u utrobi majke i izlazi u novi svijet.
I mi ostavljamo tijelo ovdje, ali odlazimo živjeti vječno. Naša je smrt neko čudesno odlaganje svega što smo ovdje bili i proživljavali.

Čovjek sa smrću pada u grob, a opet nadilazi grob.
Čovjek i s grijehom, možda teškim , pada u nečovječnost, a opet preživljava i teški grijeh i nečovječnost svojim kajanjem. Isus mu je omogućio Uskrsnuće.

Stoga je čovjek smrtan, a opet besmrtan. Čovjek svaki tren umire, a opet svaki tren nadladava smrt. On je malen, a opet je neizmjerno velik. On je samo ljudski, a opet božanski , nebeski i vječan. Njega ni jedan pad ne može do kraja uništiti. Kad nam se učini da je čovjek mrtav, on će se ponovno podići i oživjeti. On je vremenit i vječan, ograničen i bezgraničan, smrtan i besmrtan, tjelesan i duhovan, on je vezan za prostor, a opet je nad svim prostorima svojim duhom. On je tijelom sada ovdje, ali je u svim prostorima i vremenima svojim duhom.

Svi padovi svijeta ne mogu čovjeka uništiti. Svi grijesi koje ikada počini, i svi grijesi čovječanstva ne mogu čovjeka do kraja ubiti. Pakao nije smrt, nego je to određeni ograničeni život, ali bez Boga, bez nade u ispunjenje, bez nade u ljubav. Koliko god čovjek bio zao, Božja dobrota je veća. Koliko god se čovjek kajao, Božje milosrđe i Božja sućut za čovjeka su veći.
Nad čovjekom ne smijemo imati pogled s prezirom, jer ni za jednoga ne možemo znati da je u paklu, ni jednoga ne možemo osuditi, jer je čovjek biće nade.
Dok nam se izvana čini da je mrtav, ne znamo ne hoda li njegova duša već nekim silnim prostorima, pa i ovim.

Čovjeka u punini vidi samo Bog Otac Stvoritelj i Otkupitelj.
Ne možemo prodrijeti u srca, duše i savjesti, ali jednako tako ne možemo prodrijeti do svjetla i milosti koje imaju moć unijeti svjetlo.

Nad svim našim usponima i padovima stoji Isusov križ. U svim našim životnim usponima i padovima stoji glas nade.
Ma kako bili udaljeni od izvora života, ruke našeg Oca doći će do nas, jer su svemoćne i bezgranične, dotaknut će nas i podignuti da opet hodamo.
Da nikada ne povjerujemo da noći nemaju jutra, uskrsnog jutra.

Draga Anice,Tvoj život teče dalje.
Vjernički gledano, Tvoja smrt i jest povratak kući, povratak onom koji Te je i stvorio.
Danas na Tvom povratku vječnoj kući, mi te vjernički ispraćamo. Slavimo Žrtvu Kristovu koja ima moć otkupljenja i spasenja.
Vjerujem da si radosna u svom povratku svome Bogu Ocu Stvoritelju i danas zajedno s nama slaviš ova Sveta Otajstva muke, smrti i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista.
Raduje se i roditelj kad se dijete vraća kući.
Krštenik si, dijete si Božje, tvoj povratak Bogu Ocu, za  njega je velika radost, jer prikazujemo ovu žrtvu ljubavi u znak zahvalnosti Bogu, a i Tebi Anice.
Danas ćemo klicati da Ti u susret iziđu anđeli Gospodnji i prime dušu Tvoju, te je ponesu pred lice Svevišnjega.
Kao Župnik, iskreno Ti hvala za sve što si činila za ovu sredinu, a osobito našu Župnu zajednicu. Zbogom i sretan Ti put do Oca nebeskog.