30. prosinca 2013.

Draga rodbino i  prijatelji pokojnog MIJATA, dragi prijatelji, primite moju iskrenu susćut.
Došao sam kao i vi mnogi ispratiti čovjeka kojemu ova Župna zajednica zahvaljuje za vjerno i odano obiteljsko i župno zajedništvo.
Pokojni Mijat pokušao  je svojim snagama sudjelovati u svemu onom što se u Župnoj zajednici događalo. Svom narodu i Župnoj zajedednici podario je najljepši dar sedmero Života.
Dijelio je s tako brojnom obitelji sve radosne, ali i one manje radosne, životne trenutke.

U jednoj njegovoj životnoj etapi  viša sila pečati veći dio njegove tjelesne snage.

U svim susretima osjećao je potrebu blizine drugih a osobito u vremenu nakon gubitka bračnog druga.

Skromnost života i brojnost obitelji određivale su njegov život.

Vjerničko gledanje na život davalo je snagu da izdrži do kraja.

U takvom plodnom životu, život je shvaćao kao proputovanje. Mnoge životne etape bile su duge jer je radio daleko od svoga rodnog kraja, a neke su trajale prekratko jer odmori su uvijek kratki kad je rodna gruda i obitelj životno odredište.

Ali, polako se i on prilagođavao i spremao na svoj vječni put.

Bolest je zaista posebno stanje čovjeka.
Tada se samo djelomično može računati na pomoć bližnjih, ali se potpuno može osloniti jedino na svoga Stvoritelja. Njega čuješ iznutra i kad s vama prestaju vanjski slušni signali.

 

 

 

To je stanje molitve i raspetosti na križ, stanje milosti, stanje ljubavi Božje i bližnjih.
Bolesniku zaista treba ljubav. I primio ju je od svojih najbližih.
Jer, biti svjestan da si prije radio, a sada trpiš;
prije si planirao, sad si u nečijem planu;
prije si mislio da sve ovisi o tebi, sada sve ovisi o drugima i Bogu.

Prije si pomagao, sada sam trebaš pomoć.

Prije si živio sada umireš.

Prije si gledao zemlju, a sada je nebo bliže.

Sve se dakle s bolešću mijenja.

Neki dan, radeći na oglasnoj ploči padoše magneti koji drže papir na oglasnoj ploči, ali se brzo u vrtnji na podu ponovo privukoše, pomislih kako je ta sila privlačnosti korisna.

Danas me to  podsjeća na onu Isusovu: „ Kad odem sve ću vas privući k sebi.“
Bože, pa to je moguće, kad ovaj magnet ima takvu snagu da sve privuče k sebi, što bi to bilo teško da Stvoritelj materije i duha sve privuče k sebi.
Zaista, poput magneta djeluje i ljubav.

Ona sve privlači.

Ona svojom silom sve obuzima, ako je ima. Kod Boga je ima, i zakon njegovog života je  LJUBAV.

Tako bi trebalo biti i u svakoj obitelji.
U obitelji svi međusobno ovise i svi su upućeni jedni na druge. Ljubav ih sve spaja.
I kad se neka rasutost dogodi, ljubav poput magneta sve ponovo spoji.
Danas kao vjernici,
ispraćajući pokojnog Mijata, gledamo kako Božja ljubav sve privlači u svoje zajedništvo.
Isusova ljubav je kao magnet.
On želi sve privući k sebi, kao dobar domaćin. I dokle god djeluje na nas Božja ljubav  ne trebamo se ničega bojati.
Isus je jednom rekao: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći spokoj dušama svojim.“
Dragi Mijate, sretan Ti put u vječnost i hvala za sve dosada, hvala i za sve u buduće što možeš činiti za nas žive.
Mijate, u miru Božjem putuj, a mi ti želimo da putuješ s Bogom.
Zbogom i sretan Ti put želi tvoj župnik

 

Matija