Home GOVOR NA SPROVODU MARKA PROTRKIĆ

GOVOR NA SPROVODU MARKA PROTRKIĆ

GOVOR NA SPROVODU MARKA PROTRKIĆ

25. lipnja 2014.

Poštovana Rodbino!

Izražavam svoju iskrenu sućut . Svi smo se danas okupili na molitvu za pokojnog Marka. A molitva moli za topli susret Marka i Stvoritelja, jer svaki čovjek živi od onoga čemu ide u susret. Sigurno je ovom čovjeku kao i većini drugih nekada u životu bilo teških trenutaka, kad se morao tješiti time da će to prestati, i da će doći bolji dani.

Kršćanin živi od budućnosti. On vjeruje i zna da ide ususret vječnom životu i ne samo da on ide, nego ususret njemu ide Isus Krist. Isus je vrata kroz koja treba proći, do Oca.

Kršćanski život nije put beznađa i zbog toga čovjek nastoji s Kristom mijenjati ovaj zemaljski život a s njime jedino može mijenjati i vječni život.

Kršćanski izbor nije vječna smrt, jer svaki čovjek teži za životom, a onda ako on može biti bolji on će istraživati kako to i ostvariti.

Da bi nas Bog poveo pravim putem on pred nas stavlja dvije budućnosti: nebo i pakao. Nebo nas privlači, daje nadu i snagu. Ono je mučenicima davalo hrabrost da u iskušenjima ne gube pravi put.

Nebo je davalo snagu junacima, a umjetnicima nadahnuće za velika djela .

Nebo inače privlači pogled gore i njega je stvorio Bog da čovjeka privlači na pravi put. Krasno je to Isus rekao:Ja sam Put Istina i Život.

No, Bog je stvorio i pakao. I njime upozorio da je moguće zastraniti i izgubiti život. Bog je ljubav i nikoga od nas ne žili izgubiti. Ali čovjek može biti izgubljen i u zemaljskom i u vječnom životu.

Vjerujem da je pokojni Marko bio toga svjestan i da sada ulazi u nebo. Svako tvoje dobro djelo i želja da budeš bolji pa i zadnjim pokajanjem prije smrti otvaraš vrata neba. Jer Duša je tada sve bogatija, ljubav sve veća, Bog Otac – Stvoritelj i roditelj sve bliži.

Pod kraj svoga života teško si obolio. Svaka bolest je osjećaj slabosti i tada čovjek teško funkcionira. Tada shvati da je na zemlji život samo kratko putovanje.

U takvim trenucima većina ljudi više ne računa na pomoć čovjeka nego se potpuno oslanja na Boga.

To je čas molitve, čas raspetosti na križ, čas milosti i milosrđa Božjeg. Čovjek tada okajava i svoje grijehe, vraća se stanju kada oprašta svima i moli za oproštenje i pomirenje sa svima pa i s Bogom. Tada život izgleda jednostavan.

Dragi Marko, neka se u tebi nastani Božji mir da se savršeno sjediniš s njime. Tako tvoj život postaje dragocijen, i neka Bog blagoslovi tvoje korake prema vječnosti.

Župnik