Dvanaesta nedjelja kroz godinu 2024. – b

Kršćanska braćo i sestre!

U stvorenom svijetu jedino Bog nema uloge.
On mu je Stvoritelj.
Sve ostalo što je stvoreno ima svoju ulogu i svoju svrhu, a ČOVJEK ima i odgovornost za mali djelić stvorenoga svijeta, a to je ZEMLJA.
Danas možda više nego ikada, Kristov namjesnik Papa Franjo govori o lošoj odgovornosti moćnika za ovaj mali kutak svemira, prostora koji se zove ZEMLJA.
Vidljivo je, a često i ne svrsishodno, čovjekovo djelovanje.
Mnogo je njegovih krivih puteva.
       I to je razlog vidljivog Božjeg postupanja. Kristova smrt i uskrsnuće ne popravljaju samo narušeni red, već uspostavljaju novi red u kojem je čovjek pridružen Božjem gospodstvu nad stvaranjem.
Čovjeku nije mudro pitati razloge Božjeg postupanja. On mora priznati njegovo otajstvo, njegovu vrhovnu slobodu i bezgraničnu mudrost.
Vječno će ostati pitanje upućeno mudrom Jobu: „Tko li zatvori more vratnicama….!“ Zar je moguće čovjeku dalje, kad stoji poruka: “Dotle ćeš! – rekoh – dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvoga valovlja.“

Kralj David u svojoj molitvi izriče da je razumio granice ljudskog djelovanja, kad kaže: „Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova.“
Ranije istaknusmo, da Bog ima pravo mijenjati svijet, njegovi su svjetovi, njegova su vremena, a što čovjeku znači Krist kojega Bog šalje da mijenja svijet. Evo što!

Kršćanin je s Kristom postao NOVI ČOVJEK.
Umrli i uskrsli Krist započinje novo stvaranje u koje i mi ulazimo vjerom i krštenjem.
Nema više starog grešnog čovjeka, kako to lijepo ističe Sv. Pavao u današnjoj poslanici Korinćanima.

„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle nasta!“
Nije ni Luka spavao kad je gledao Božje djelovanje po Isusu Kristu, nego napregnutih očiju kaže: „Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!
Kada s djecom iz osnovne škole učimo o čudesima koje je Isus učinio, onda najlakše pamte kako je Isus utišao oluju na moru.
Ne znam zašto.
Vjerojatno što je nevrijeme za malu djecu uvijek trauma, jer znaju da nitko tu ne može pomoći osim onoga koji ima vratnice zemaljskih i nebeskih voda.
U zgodi utišane oluje Isus se pokazuje kao vrhovni gospodar koga sluša sve stvorenje.
Ali i to je Isus činio da pobudi vjeru i prepoznaju u njemu Sina Božjega.
Onako kako je to zapisao sv. Marko, događaj je bio impresivan. Čuti riječi: „Utihni! Umukni!“  Biti usred strašne oluje i za ljude vične moru i kormilu, ostavlja traga na dušama apostola.
Događaj je učvrstio apostole u vjeri i pripremio za nova i teža iskustva koja su pred njima. Oluja će u životu uvijek biti, ali usred divljine ima netko moć reći: Ušuti! Umukni!
Ono što je važno, apostoli nisu sjedili skrštenih ruku kad je ponestalo snage u borbi s valovima, zazvali su Isusa za pomoć.
Tu gdje Isus nastupa, na sceni je mir.
Tamo gdje ima mnogo poteškoća ima i mnogo milosti Božje.
Sv. Pavao u Poslanici Korinćanima ispovijeda svoju dušu i kaže: Što me to sve nije snašlo u životu, ali što su me više nevolje pritiskale, to je više obilovala Božja milost.
Nisam ja snažan svojom snagom, nego moja snaga dolazi od onoga koji mi snagu daje.
Župnik