Treći dan trodnevnice – DUHOVNE OBNOVE – u čast naših zaštitnika SVETOGA PETRA I PAVLA, predvodio je Mons. Ivo Tomašević, tajnik Biskupske konferencije BiH. Okupljenom Božjem puku, u svečanom slavlju euharistijskog zajedništva uputio je sljedeće poruke:

Ako me ljubiš Petre, ništa ti neće biti teško!

Najveće i najplodonosnije zajedništvo koje čovjek može ostvariti je zajedništvo s Bogom. Svaki put kada dođemo na misu susrećemo Boga, ali i bližnjega kojega gledamo oči u oči, s kojim ujedinjujemo svoj glas dok slavimo Gospodina. Svakim odlaskom na misu prestajemo biti pojedinci i postajemo zajednica, postajemo Isusov tim koji „igra“ za Nebo, za vječni život u kojemu neće biti suza, boli i jauka. Zato je dobro gledati na svece koji su bili u Isusovom timu, koji su s njim živjeli, propovijedali ga, zajedno s njim stekli vječnu slavu. Izvanredni primjeri su sveci Petar i Pavao. U njima možemo prepoznati vlastitu slabost, krhkost, grešnost, poklicanja kada dođe nevolja, ali gledajući njih možemo vidjeti i Kristovu snagu koja preobražava svaki život.

U današnjem evanđelju Petar i Ivan susreću čovjeka hroma od rođenja. Molio ih je da mu udijele milostinju, no ništa sa sobom nisu imali. Tada mu Petar reče: “Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj!“ (Dj 3,6) I ustao je! Po prvi puta u životu stao je na svoje noge i zbog toga se radovao. Kako je to velika milost – moći hodati! Koliko li svi mi trebamo slaviti Boga jer nam je darovao ruke, noge, pamet… Daruje nam tolike darove koje ne vidimo dok ih ne izgubimo. Tek kada nešto izgubimo shvatimo koliko je isprazno sve ono za čime težimo, a nije od Boga. Sve materijalno gubi svoju vrijednost u odnosu na Božje darove.

I mi smo poput Petra i Ivana u mogućnosti puno toga darovati – jezik kojim ćemo izreći lijepu riječ svome mužu ili ženi, uho kojim ćemo poslušati što nam bližnji želi reći, oči kojima ćemo u drugome prepoznati Božje lice, samoga sebe kako bi jedni drugima olakšali život.

Petra iz evanđelja Isus je tri puta pitao ljubi li ga. Isto to pitanje Isus postavlja i tebi: „ljubiš li me?“ Najjednostavnije Božje ime je Ljubav. Stoga ne čudi da je i u čovjeka utkao čežnju da bude ljubljen. Međutim, nerijetko tražimo ljubav usmjerenu prema nama, u kojoj smo mi u središtu. Tada to prestaje biti ljubav i postaje sebeljublje. A Bog ti daje priliku da usrećiš druge, jer kada to činiš i ti postaješ sretan. Ljubiš li Isusa? Ako ga ljubiš, ništa ti neće biti teško. Ako ga ljubiš, ispunjavati ćeš volju Božju, htjet ćeš što Krist želi. Slijediti Krista je najsigurniji put jer Njemu je sve znano, On poznaje prošlost i budućnost, On je taj koji nas je pozvao u život, koji nas je želio. Zato je najvažnije otkriti Njegovu volju u našem životu.

Petar je bio svjestan da ga je zatajio, znao je da ima naglu narav i da je postupao kako ne treba. Iz tog se razloga rastužio kada ga je Isus upitao ljubi li ga. Bio je svjestan svoje slabosti, ali u toj slabosti Petar otvara uho da čuje što Isus od njega želi, i kada je otkrio volju Božju, više mu ništa nije bilo teško.

Isti slučaj je i s Pavlom. Nakon što je progledao drugim očima, priznao je da mu prijašnje ponašanje nije bilo ispravno, da je druge osuđivao. Tek kada mu je pao s očiju pogled svijeta, stavio se u Božju službu. Tek kada je Isusa zavolio, ništa mu nije bilo teško.

Tako je i s nama. Tek kada se odlučimo Boga slušati i pokušamo prepoznati Njegovu volju, kada sve što nam je darovao (ruke, noge…) stavimo u službu Boga – neće nam biti teško ni susresti se s teškoćama jer ćemo znati da nas On vodi.

Isus je prošao zemljom čineći dobro, dao nam je vlastiti primjer. Želimo li ići za Isusom, ostanimo čvrsti u vjeri.. sve dok se jednoga dana ponovno s Njim ne susretnemo.

Slike i siže propovijedi Mons. Tomaševića priredila g. Ivana Agatić, prof. pedagogije