Osamnaesta nedjelja kroz godinu 2024-b

Kršćanska braćo i sestre!

U prošloj nedjelji čuli smo prekrasnu zgodu iz  Ivanova Evanđelja kada Isus hrani mnoštvo svijeta s nekoliko mali kruhova.
U ovu osamnaestu nedjelju kroz godinu  slušamo zgodu iz Knjige izlaska kada Bog u pustinji hrani Hebreje na čudesan način. Bio je to kruh s neba, „mana“.
Taj događaj bilježi i Psalmista u Psalmu (78) riječima: „Nahrani ih Gospodin kruhom nebeskim.“
Jedna i druga zgoda govore o Božanskoj ljubavi.
U današnjem odlomku iz Ivanova Evanđelja (Iv 6 24-35) Isus povezuje i jedan i drugi događaj dok govori:
 „Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“
U razgovoru naroda s Isusom, kao na filmskoj vrpci teče: Objava, u kojoj se Isus predstavlja u slici kruha života.
Nato je uslijedila molba slušatelja: „Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.“
I tek tada Isus objavljuje istinu o sebi:
„Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“

Iz ovih Isusovih riječi možemo zaključiti kao i Ivan sljedeće: „Bog uslišava onoga tko vrši njegovu volju.“ (Iv 9,31)
Izdvojimo li riječi Isusovih slušatelja: „daj nam“, primijetit ćemo lijepo povjerenje koje očekuju od Isusa i Oca Nebeskog. To je izraz i saveza: mi smo njegovi a on je naš, i za nas.

U tim riječima i Matej  (Mt 5,45) je vidio nadahnuće kad kaže:
„on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima, i sve živo „hrani na vrijeme“ (Ps 104).
Isus u svojoj molitvi „Očenaša“ uči moliti  učenike: „kruh naš svagdanji daj nam danas.“
               Ovaj izraz „kruh naš“ ne govori ništa drugo nego da onaj koji daruje  život ne može ne dati za život potrebnu hranu tvarnu i duhovnu.
Lijepo Isus u svom Govoru na gori naglašava to sinovsko pouzdanje, koje surađuje s providnošću Oca i ne poziva na pasivnost, nego nas samo hoće osloboditi od tjeskobe i zabrinutosti.
Staro je kršćansko pravilo „Moli i radi“. (Sv. Benedikt) Zaštitnik Europe je Sv.Benedikt.
A je li to pravilo važi danas?
„Treba moliti kao da sve ovisi o Bogu, a raditi kao da sve ovisi o nama.“(Sv. Ignacije Lojolski)
I kad smo uradili svoj posao, hrana ostaje dar Oca našega: potrebno je za nju moliti i zahvaljivati.
To je smisao blagoslova stola u kršćanskoj obitelji.
Ova molitva, i odgovornost koju uključuje, vrijedi za još jednu glad od koje ljudi trpe:
„Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božji usta“ (Mt 4,4)
Kršćani moraju uložiti sve svoje sile da „siromasima navijeste Evanđelje“.
Postoji glad na zemlji, „ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Gospodnje.“(Am 8,11)
Razumijemo li dovoljno što je to „Kruh života“ ?
Ukratko rečeno to je Tijelo Kristovo – Euharistija, koja postaje „lijek besmrtnosti“ (Sv. Ignacije Lojolski)  bez kojega čovjek nema života u sebi.
Nedjelja je upravo dan kojega kršćani slave kao Dan Gospodnji, Dan Gozbe u kraljevstvu, sudjelujući u Euharistiji, koja je predokus Kraljevstva koje dolazi. Zato ima smisla i moliti: „dođi Kraljevstvo tvoje“!
Nebeski Otac nas potiče da kao djeca neba, molimo za Kruh nebeski.
Krist „sam je taj kruh, posijan u Djevicu, uzrastao u tijelu, oblikovan u muci, ispečen u peći groba, čuvan u Crkvi, donesen na oltare, svaki dan daje vjernicima nebesku hranu“(Sv. Petar Krizolog)
Ne zaboravimo kruh naš svagdanji su i čitanja koja slušamo u Crkvi, u pjesmama koje pjevamo u Crkvi.
Završimo Pavlovim riječima iz poslanice Galaćanima: “Živim, ali ne više ja, u meni uistinu živi Krist“ (2,20)
Ako je Krist u meni, onda su i vrline njegova života u meni. Tada je na sceni novi čovjek o kojem piše Pavao u poslanici Efežanima. U kršćaninu živi čovjek koji je po Bogu stvoren u Kristu kao veliko Božje djelo.

Sve je to Kruh života koji je „lijek za besmrtnost, za vječnost.“

Župnik