Lonac s pogreškom ima svoj kraj (XVII.tj.čet.)

***********

Jr 18, 1-6: Već smo ranije istaknuli kako se Bog služi različitim načinima da svoju poruku priopći narodu. U početku osamnaestog poglavlja Jeremija je kod lončara. Lakše ćemo razumjeti i ovu simboliku ako se prisjetimo simboličnih slikovitih čina poput lanenog pojasa, razbijenog vrča, smokve, volujskog jarma, a i sam život proroka Jeremije i njegova muka živa je simbolika koja se poistovjećuje s kažnjenim narodom, poput Sluge patnika. Takvih simboličkih slikovitih čina ima kod svih proroka. Vratimo se ovoj današnjoj prekrasnoj simboličkoj slici. „Ustani Jeremija…,“Reče mu Jahve: „… i siđi u kuću lončarovu, ondje ću ti objaviti svoje riječi.“I dok Jeremija gledajući lončara kako vješto svojim rukama na lončarskom kolu oblikuje glinene posude, teče i objava domu Izraelovu. Kao što lončar može svaki već dogotovljen lonac od gline, ponovo oblikovati zbog neke pogreške na njemu, tako i Bog ima pravo poput lončara preoblikovati svoj narod. Drugim riječima nikada ne smijemo pomišljati da će sve uvijek ostati onako kako je sada. Povijest ne počinje s nama, nego njome u vremenima upravlja njen glavni tvorac. U njoj uvijek ima neki kraj i neki početak. Jeremija upravo to nagovješćuje. Lonac s pogreškom ima svoj kraj, ali glina i lončar imaju novi početak. Kad je u pitanju početak s Bogom, uvijek je to milosni početak, i on je Stvoriteljev dar.

*********

Mt 13, 47-53: Poruka današnjeg Evanđelja slična je poruci iz teksta proroka Jeremije. Slušajući i posljednju Isusovu prispodobu o Kraljevstvu nebeskom u slici ‘ribarske mreže’ u kojoj ima svakovrsne ribe koju ribar treba na palubi broda razvrstati. Dobre na jednu stranu, a loše na drugu. Za jedne je svršetak, a za druge početak života. Tako svaki pismoznanac upućen u Kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro. Bogatstvo starog Saveza uvećava se savršenstvom novoga Saveza. Ispunilo se vrijeme u kojem Kraljevstvo Božje postaje sadašnjost i budućnost. Ono se ostvarilo i ostvaruje u Isus Kristu. Tako Isus postaje i darivalac i dar sadašnjeg i budućeg života. A kraljevstvo Božje postaje najvrjednija stvar u čovjekovu životu, poput skrivena blaga ili skupocjenog bisera. U molitvi ‘Očenaša’ Isus ostavlja način, kako se u kraljevstvo Božje ulazi i koja je svrha biti u kraljevstvu Božjem. Možda je tu i najljepše očitovanje sadašnjeg i budućeg života.