Heb 5, 7-9: Uvodni dio današnjeg teksta govori o bitnim crtama svećenika, a to su: posrednička uloga, zajedništvo života s ljudima za koje posreduje, Božji poziv kao bitan uvjet i žrtva kao temeljna služba. U ljudskoj naravi bogoštovlje je opća ljudska potreba i dužnost. To je bogoštovlje u ime zajednice vršio: otac u obitelji, poglavica u plemenu, kralj u narodu i svećenik u razvijenom društvu. Budući da između Boga i čovjeka postoji prepreka, uloga je svećenika da je otkloni žrtvama za grijehe. Tako se uspostavljaju uredni odnosi između Boga i ljudi.
Novozavjetno svećeništvo ima svoj temelj u Kristovoj žrtvi.
Istina Bog je pozvao Krista za svećenika kao i Arona, samo na sasvim drugačiji način. Čim je Sin Božji postao čovjek, postao je i svećenik, to jest sposoban posrednik između Boga i ljudi. Njegovo je utjelovljenje ujedno i njegovo svećeničko ređenje. To je potvrdio sam Bog zakletvom. Tako je dokinuto Aronovo svećeništvo, a uspostavljeno novo, slično Melkisedekovu. Piscu ove Poslanice, jako je stalo postaviti čvrste temelje Kristovoj velikosvećeničkoj službi. Naime, on je stekao sva svojstva i uvjete da kao Veliki svećenik spasi ljude.

Iv 19, 25-27: Današnje je Ivanovo Evanđelje kratko. To je čas rađanja Crkve. Kao nekoć Adam i Eva pod stablom dobra i zla, tako sad stoji uz stablo križa novi Adam i nova Eva, Isus i Marija. Marija pod križem, sjedne strane žalost, a s druge strane radost, s križa se rađa Crkva, a Žalosna Gospa postaje Majka Crkve. Prvi par je grijehom upropastio ljudski rod, drugi ga par otkupljuje i spašava. Ispunja se proročanstvo koje je sadržano u samom imenu Eve. Marija je doista majka živih – to naime znači Eva – jer je svojim „da“ pristala na porođajne muke Božje djece. Ivan je pravo njezino dijete, a da u tom pogledu ne bi bilo nikakve sumnje, Isus to i nazivom očituje. S pravom Crkva vidi u ovim riječima potvrdu za istinu da je Marija suotkupiteljica ljudi i majka sv. Crkve. Marija i Crkva tvore jednu novu obitelj.

---

---

---

---

Ako su čitanja od dana

Prva je kršćanska dužnost molitva, a moliti možeš samo onoga kome vjeruješ (24.tj.pon.)

*********

1 Tim 2, 1-8: Pavao je pisao Prvu i Drugu Timoteju i Poslanicu Titu pri kraju svoga života. Danas čitamo upravo jednu od njih. Postavlja se pitanje: Tko je Timotej? On je rođen u Listri od majke Židovke i oca Grka. Listra se nalazi u rimskoj pokrajini Galaciji (Turska). Najvjerojatnije se obratio na kršćanstvo za vrijeme prvoga Pavlovog misijskog putovanja. Timotej je brzo napredovao, to je razlog da ga Pavao uzima sa sobom na svoja putovanja. Ranije postavljene starješine-biskupi složili su se s time i blagoslovili ga. Tako je Timotej ostao nerazdruživ, vjeran, pouzdan i drag prijatelj Pavlu. Pavao se nije u njemu razočarao. Kada su Pavao i Timotej boravili u Efezu, Pavlovo je propovijedanje okrunjeno velikim uspjehom. U kratko vrijeme uspio je osnovati brojne i čvrste kršćanske zajednice, iako je uskoro slutio koliko su one ranjive u susretu s krivim učenjem. Često su se njegove bojazni obistinile. Pavao upozorava Timoteja kako mora stati na kraj krivom pristupu starozavjetnom Zakonu. On osjeća potrebu da Crkvu iznutra ojača, kako bi onda mogla biti jaka i prema vani. Taj se cilj najbolje postiže jedinstvom u bogoslužju, a to opet čvrstom hijerarhijom. Naime, prva je dužnost kršćanske Crkve molitva. Bog odgovara na molitvu tako da stvara uvjete koji dozvoljavaju kršćanima da žive u miru i da ulože sve svoje sile u širenje Radosne vijesti u svijetu. Svi su ljudi pozvani da se spase, jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus.

**********

Lk 7, 1-10: Isus je u nekoliko navrata izjavljivao da je najprije poslan navijestiti Radosnu vijest stadu Davidovu, a onda svima ostalima. Odbijanje Isusovog poziva od strane nekih Židova, koji su prvenstveno pozvani da slijede Put kojim On ide, pomaže razumjeti današnji događaj ozdravljenja slugu rimskog satnika. Satnik, poganin, ne Židov, našao se dostojan Božjih otajstava jer njegova vjera i povjerenje u Isusa, nadmašuje izraelsku vjeru. Isus ovim činom otvara vrata Kraljevstva božjeg svim narodima, čime je kršio židovski zakon, po kojem su samo Židovi „dostojni“ blagodati vjere u objavljenog Boga. Iako se najprije čuju riječi od strane neki Židova, kako je satnik dostojan da mu Isus pomogne, jer dobar je čovjek, čak je kao prijatelj Židova i sinagogu sagradio, Isus ne ide odmah na njihov poziv, nego tek na poziv prijatelja (pogana) od Kornelija, koji ga zovu Gospodinom. Tek tada, kad su ispovjedili svoju pravu vjeru da je Isus Gospodin, on ih učini dostojnima otajstava Božji.