Propovijed vlč. Ive Paradžika na sv. Misi bdijenja u čast Sv. Petru i Pavl

Već od III. stoljeća Crkva u istom blagdanu slavi Petra kojega je Gospodin odabrao da apostolskom zboru bude „kamen“ temeljac i povezivač , te Pavla kojega šalje da navijesti Evanđelje cijelom svijetu. Oni su nam oci u vjeri.
Njihov blagdan je blagdan Crkve koja se rađa.
U predslovlju ove svetkovine kaže se: Petar je prvi u ispovijedanju vjere, a Pavao u tumačenju njenih dubina. Petar je od vjernih Židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao objavio tvoje ime poganima i postao učitelj naroda. Tako su svaki na svoj način okupili jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika tvojih.
Tako se piše i priča nekada poslije.
Kako se dođe do ovih divnih riječi o dvojici temelja Crkve Katoličke?
Petrov prvi susret s Bogom Isusom je krenuo uz raspravu kad mu je rečeno baci mreže, opet ide tumačenje da se svu noć lovilo i ne bi ništa, a sada iskusnom ribaru netko govori idi ponovno. Posluša Boga i vidje da je dobro.
Česte rasprave i na svaku Isusovu ideju išla je Petrova sugestija ili primjedba. Samo neka nije kako Bog kaže. Čak je Isusa iznervirao da mu reče – odlazi od mene sotono, nije ti na pameti što je Božje nego što je ljudsko. Znači, bio je normalan čovjek kao i mi – nije na pameti što je Božje nego što je ljudsko.
Stijenu je Bog tražio a našao nekoga tko se kune na vjernost, ali pod križem nije pojavio. Kune se Bogu – za tebe sve ali prije pijetla koji ranom zorom u dan muke zataji svoga Učitelja i Boga.
Koliko se i danas Boga zataji radi crkvenog poreza u inozemstvu, a nekada prije radi crvene knjižice koja podrazumijeva bolje radno mjesto. Opet ide Bog za novac.
Bog čeka i čeka a mi ne odustajemo dok ne stignu sijede kose i bolesni zglobovi. Tek tada se mobiteli ostavljaju a krunica i molitvenik uzimaju.
Hoće li kasno biti?
Molimo se danas da ne bude.
Drugi naša slavljenik danas prvi put spomenut u svetim spisima na nimalo časnom mjestu i lijepom kontekstu. Ubija narodu sveca božjega koji gleda otvorena nebesa, jer nije u redu gledati u otvorena nebesa, nego u tuđi život i eto imena mladića Savla koji čuva odjeću ubojicama a oni nemilosrdno kamenje bacaju do krvničke smrti na nedužnoga. A Isus je već prije rekao – Tko je bez grijeha neka baci prvi kamen. Ne sluša se Božja priča nego priča rulje koja danas viče hosana  – kada je dobro i ima koristi – a sutra opet ista rulja  – raspni ga raspni – krv njegova na nas i što je najgore  – i na djecu našu.
Savao raste i progoni sve koji su bili Stjepanovi prijatelji u istom razmišljanju i mladoj tek rastućoj vjeri. I što ih više progoni sve mu se više dive. Onda se događa ljudski veliki pohod na zajednicu vjernika i još veći Božji plan.
Za Petra Uskrsnuće.
Za Pavla pad s moćnog konja u prašinu i fizička sljepoća jer duhovnu je već imao.
Pitanje Petru je bilo tužno – zašto si me izdao, zatajio i pobjegao ispod mog križa kada si mi bio potreban kao prijatelj?
Pitanje Savlu je bilo – Savle, Savle, zašto me progoniš?
Pitanje vojniku prije razapinjanja na križ i prije gorke muke bilo je – zašto me udaraš? Ako sam kriv, dokaži. Ako nisam – zašto me udaraš?
Veli njemački pisac Goete napisa: Ako Bog nije napisao Sveto Pismo onda su ljudi koji su ga napisali zapravo bogovi.
O ribara i progonitelja prve zajednice koja se okupljala u nedjeljno utro, za koje drugi koji su ih promatrali sa strane rekoše – vidi kako se vole – nastadoše temelji zajednice već preko dvije tisuće godina.
Za sve što vrijedi i trudi, kad se postigne i ostvari, onda se ne žali.
Pavao zato i kuka kada u Poslanici zajednici u Korintu napisa: U naporima – preobilno, u tamnicama – preobilno, u batinama – prekomjerno, u smrtnim pogiblima – često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli u moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladi i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji.“
I što sve, dok ne ode u Rim čekati presudu i osudu, formira zajednicu prve crkve u glavnom gradu tadašnjeg svijeta i život dade za Ime koje je zdušno progonio. I osta upisan ka onaj koji postade učitelj Naroda.
Petrov život se nakon uskrsa i Duhova mijenja i od ribara od prije dvije tisuće godina kreću prva hrabrenja braće i skupljanje oko temelja stijene koja vrata pakla još nisu nadvladala. Njemu je rečeno: „Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskog“. Tri puta zatajio Isusa pa ga tri puta Isus i pita: „Petre – ljubiš li me, ljubiš li me više nego ostali“. Reče skromni ribar: „Pa, Gospodine ti sve znaš“.
Jedan je dan mučeništva za oba apostola. Ali su i njih dvojica bili jedno. Iako su trpjeli u različite dane, bili su jedno. Prvi je išao  Petar na križu razapet a za njim slijedi Pavao mačem ubijen.
Slavimo svečani dan koji nam je posvetila krv dvojice apostola.
Ljubimo svoju vjeru, život, napore, patnje, priznavanja i svjedočki životi koji svojim dolaskom danas pokazujete.
Neka vam je sretna i zagovorom apostola blagoslovljena svetkovina.
Amen!