Kršćanska braćo i sestre !
Danas je sv. Marko, evanđelista. On je jedan od četvorice pisaca  o životu i djelovanju Isusa Krista. Njegovo je Evanđelje najstarije i nastalo je na temelju Pavlovog, a osobito Petrovog propovijedanja Evanđelja.
Mi svetkovinu svetog Marka ove godine svetkujemo u vazmenoj osmini, tj danima u kojima Isus svaki dan susreće neke od  svojih. Vijest o Uskrslom je nadiskustvena, i proizvodi  veliku radost, veliko iznenađenje, a vjera u Krista dobiva svoje kozmičke razmjere. Ona najkraće glasi:

„Uskrsnu Gospodin od mrtvih kako reče:  kličimo i radujmo se svi, jer on navijeke vlada, aleluja.“
   Kako za Marka tako i za nas, istinska radost potekla je od Krista.
Stoga mi kršćani, u uskrsnom bdijenju i kroz cijelo vazmeno vrijeme pjevamo pjesmu ‘Kraljice neba raduj se, aleluja’.
To je naša čestitka Blaženoj djevici Mariji, kraljici neba, jer joj je Sin Uskrsnuo. Ako se žalost rađa iz nepostojanosti, tj. udaljavanja od Boga, onda se s uskrslim rađa  optimizam, vedrina i usred nevolja. Takva vijest život mijenja, aleluja.
Vidjeli smo to na primjeru Marije Magdalene, na njezinoj naklonosti  i odanosti Isusu koja plače pred grobom. Već je ranije shvatila što Isus znači u njezinom životu. A, sada je  Uskrsli  pita: ‘Što plačeš, s vama sam, idi i nosi mir, nosi radost drugima, javi mojim učenicima.’
Zaključujemo:
Što je značila odsutnost Krista za apostole, a što je značila prisutnost Uskrslog među njima i što znači prisutnost Uskrslog Krista među nama sve do danas, to životi svjedoče?

Primjer Marije Magdalene pokazuje nam da će Gospodina naći svatko tko ga uistinu traži.
Još je upečatljivija slika dvojice učenika koji putuju u selo zvano Emaus. Pridružio im se Uskrsli Gospodin. Otkrivaju ga, a oni odmah šaltaju noge u rikverc kako bi što prije javili ostaloj braći: Vidjeli smo Gospodina.

No, i apostoli potvrđuju: Isus živi, Petar ga je susreo, i uz nas je. Malo kasnije, Isus se ukazuje jedanaestorici i bodri svoje apostole.
Očito je da Krist nikada ne napušta svoje, ne napuštamo ni mi njega. Savez vjernosti postaje krijepost vjernosti u svim vidovima kršćanskog života.

Pogledajmo primjere iz današnjih čitanja: Petar hrabro propovijeda i čini čudo u hramu. Zbog toga je s Ivanom prenoćio u zatvoru. Sutra dan, izvode Petra i Ivana na sud i pitaju: „Kojom snagom ili po kojem imenu vi to činite.“ Svrha pitanja bila je da se dvojica apostola prestraše, ali je Petar, pun Duha Svetoga, odvažno uzvratio.

           Čitav Izraelski narod mora znati da je to čudo ozdravljenja hromoga, bilo načinjeno „po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega je Bog uskrisio od mrtvih. Nema, naime, nijednog drugog imena pod nebom po kojem se možemo spasiti.“

Nakon više očitovanja uskrslog Gospodina, apostoli sada lako prepoznaju Isusa gotovo u svim situacijama.

Okolnosti današnjeg Evanđelja prikazuju prostor i posao kojim su se apostoli bavili na početku svog odabranja za apostole. Oni su u Galileji na Tiberijadskom jezeru, love ribu.

Ribe nema, ali čuju glas bacite mreže.
Čuje se glas: Gospodin je. Ovo je primjer za nas.
Lađa je Crkva, čije jedinstvo predstavlja mreža koja se ne razdire, a more je svijet. Petar u lađi predstavlja najveći autoritet Crkve, broj riba predstavlja one koji su pozvani.
Oni su vidjeli Krista, ali tragedija počinje kada kršćanin više ne vidi Krista u svom životu i kada se ponaša, kao da Krista nema, kao da Gospodin nije uskrsnuo.
A Krist, o kojem svjedoče i propovijedaju apostoli, o kojem piše sv. Marko: Jest blagoslov života. Amen! Aleluja!