Predstavljanje Direktorija za pastoral sakramenata u župnoj zajednici

 

1. Pozdrav

Poštovani Župljani i voditelji Zajednica u Župi!

Poštovani članovi Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća!

Dragi vjernici!

Sve vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem za ovu priliku da vam približim vjerničko slavlje svetih otajstava po općoj uputi Katoličke crkve koja je izdala Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici.

 

2. Uvod

Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici, kako mu samo ime govori, daje službene smjernice za pripremu i služenje slavlja svetih sakramenata u župnoj zajednici. Izdala ga je BK BiH, prema uratku HBK, s nužnim izmjenama koje nameću liturgijske, pravne i pastoralne prilike naše mjesne Crkve.  Cilj ovog liturgijsko-pastoralnog priručnika je da ujednači praksu pripreme i slavlja svetih sakramenata u župnim zajednica BK BiH.  On je obvezujući za sve svećenike, redovnike i redovnice, pastoralne suradnike i sve vjernike, kako bi naše župne i biskupijske zajednice stalno duhovno rasle i svjedočanski živjele, kako bi sakramentalna slavlja bila što plodonosnija.

 

3. Svrha sakramenata

Sveta Crkva katolička je opći sakrament spasenja. Izgrađuje se po sakramentima, ima svoj izvor i vrhunac – Presvetu Euharistiju.  „ Sakramenti imaju svrhu posvećivati ljude, izgrađivati Tijelo Kristovo i napokon iskazivati Bogu štovanje“ – Uredba o svetoj liturgiji ( SC 59). Od velike je koristi da vjernici razumiju sakramentalne znakove  i da što češće primaju one koji su ustanovljeni za održavanje kršćanskog života.

Evangelizacija se ne iscrpljuje u propovijedanju i vjeronaučnoj poduci. Ona mora zahvatiti cijeli život, naravni i nadnaravni. Onaj nadnaravni ima svoj izražaj u sedam svetih sakramenata i milosti koja se putem njih prima. Kršćanin živi od sakramenata. Oni su neraskidivo povezani, tako da jedan  budi milosni život, a drugi ga razvija, kako bi se omogućio puni razvoj do savršenog čovjeka, „do punine Kristove“.

Sakramenti nisu samo putovi milosti, nego i pravna stvarnost po kojoj kršćanin dobiva svoje mjesto i poslanje u Crkvi, u svojoj župnoj zajednici. Primiti svete sakramente a ne naći svoje mjesto u zajednici nije put izgradnje Tijela Kristova.

Po sakramentima djeluje u Crkvi sam Krist Gospodin, još od vremena Pedesetnice  kada se Crkva objavila svijetu. Tako se želi Crkva stalno izgrađivati. Zbog toga sakramenti nisu privatni čini, nego pripadaju cijeloj zajednici. Ne treba ih promatrati kao ceremonije koje se iscrpljuju u pripravi i slavlju, nego kao događaje koji mijenjaju  i pravilno usmjeruju kršćanski život. Zato traže stalan i usklađen pastoral. Nije dovoljno shvatiti sakramente, treba ih živjeti.

Prvo mjesto za pripravu vjernika za svete sakramente je župna zajednica. Tu se nalazimo u bratstvu i zajedništvu Crkve koje sakramenti naglašavaju jer nas još jače pritjelovljuju Kristu u njegovoj zajednici vjernika.  Župne zajednice su mjesta gdje vjernici trebaju osjetiti  i okusiti iskustvo vjere. Stoga je potrebno da obnova svake župne zajednice krene od kvalitetne župne kateheze.

Presudna je uloga svećenika kao liturga i djelitelja odnosno pred slavitelja sakramenata. Laike u službi asistenata, animatora i slično treba osposobiti za njihovu službu kroz temeljitu i sustavnu formaciju. Svi vjernici prema svome krsnom položaju imaju svoje važno mjesto i zadaću u sakramentalnom pastoralu.

 

4. Smjernice za pripravu i slavlje svetih sakramenata

4.1. Uvod

Analizi smjernica za pripravu i slavlje svetih sakramenta napravljena je tako da se one uspoređuju sa aktualnim stanjem pastorala sakramenata u župi Lug-Brankovići, a danas u župi Novo Selo Balegovac. Tako je istaknuto što je dobro i u skladu s Direktorijem, odnosno što je potrebno izmijeniti i popraviti u dosadašnjoj praksi priprave i slavlja svetih sakramenata.

 

4.2. Sakrament krsta (krštenja)

Uobičajena je praksa da se ovaj sakrament naziva krštenje, iako je točnije reći sakrament Krsta jer se tim nazivom označava sakrament u cjelini, a izraz „Krštenje“ upotrebljava se za sam čin „krsta“.

Prema smjernicama Direktorija ŽPV je odredilo sljedeće:

• za sakrament Krsta pripravljati cijelu obitelj i župnu zajednicu. Stoga je uputno krštenje najaviti tjedan dana ranije kako bi cijela župna zajednica molila za obitelj čije će se dijete krstiti. Župnu zajednicu treba stalno odgajati za sudjelovanje u krštenju;
• slavlje sakramenta Krsta treba služiti na nedjeljnim svetim misama, kada je okupljena cijela zajednica. Povlašteno vrijeme za slavlje tog sakramenta je Vazmeno bdijenje u svetoj uskrsnoj noći;
• posvetiti veliku važnost prvom susretu svećenika s roditeljima i kumovima kada oni traže dar Krsta koji čuva kršćanska zajednica. Tada svećenik i/ili zajednica prosuđuju motive zamolbe roditelja i kumova za krštenje djeteta. Potrebno je da oni daju vrlo jasna jamstva da će dijete odgajati u vjeri;
• prije slavlja sakramenta Krsta treba za roditelje i kumove organizirati katehezu. Treba ju prilagoditi iskustvu, poteškoćama, vremenu, interesima i potrebama roditelja i kumova koji su kao odrasli ljudi sami odgovorni za vlastiti rast u vjeri;
• u pripravu roditelja i kumova za slavlje sakramenta Krsta treba uključiti jedan ili više uzorni kršćanskih parova koji će svojim osobnim svjedočanstvom pomoći u pripravi. Njihova imena treba priopćiti Biskupskom ordinarijatu;
• potrebno je nastaviti razvijati postojeću praksu godišnjih susreta obitelji novo krštenika kao dio kateheze poslije krštenja ( blagdan Svete Nazaretske Obitelji). Tu pripada i kateheza djece i roditelja koja su polaznici Pačje škole i Vrtića Ivančica. Preporuča se polazak djece u ove predškolske ustanove (nažalost u sadašnjoj Župi Novo Selo, rođenja su najvećim dijelom Dijaspori. Osobito se podržava angažman vjeroučiteljice Karoline Nakić u župnim predškolskim ustanovama; (u sadašnjoj Župi prikraćeni smo takvih mogućnosti).
•  potaknuti obitelji da obilježavaju godišnjicu krštenja svoga djeteta;
• odrediti jednu nedjelju u mjesecu, kao nedjelju krštenja ili neki drugi dan   Prijedlog je da to bude prva nedjelja u mjesecu koja je ujedno i zavjetna nedjelja svetom Ivi, zaštitniku života ili Gospin dan, Majke i zaštitnice obitelji.
• Župno pastoralno vijeće treba donijeti program pokrsnog pastorala u tekućoj liturgijskoj godini;
• roditelji, kumovi i župnik neka se pobrinu da se djetetu ne daje ime strano kršćanskom osjećaju.

Napomena: Sve rečeno o smjernicama slavlja i priprave sakramenta Krsta odnosi se na krštenje djeteta, jer se u ovoj sredini djeca tradicionalno krste u prvim tjednima života. Krštenja odraslih osoba su iznimna rijetkost.

 

4.3. Sakrament potvrde            

Krštenje, potvrda i euharistija su jedinstvena cjelina. Potvrda je sakrament poslanja i svjedočenja  po kome trebamo biti pravi Kristovi svjedoci koji riječju i djelom vjeru šire i brane.

Prema smjernicama Direktorija za sakrament potvrde ŽPV je odredilo sljedeće:

• katehisti, roditelji, svećenici (župnik) i animatori mladih čine tim koji treba sačiniti program priprave i slavlja sakramenta potvrde;
• priprava za sakrament potvrde podrazumijeva najmanje tri godine redovite župne kateheze poslije prve svete pričesti te redovito sudjelovanje na nedjeljnoj Euharistiji u župnoj zajednici;
• neposredna priprava za sakrament potvrde obuhvaća susret s krizmanicima,njihovim roditeljima i kumovima te duhovna obnova koja podrazumijeva svetu ispovijed i euharistiju;
• o prikladnosti kandidata za primanje sakramenta potvrde sud donosi župnik, kateheta, a može se tražiti mišljenje ŽPV-a i biskupa;
• vjernike upućivati na skromnije slavlje, s naglaskom na bogatstvo duha što ga krizma u sebi sadržava;
• za krizmenog kuma preporuča se onaj tko je tu službu uzeo i na krštenju;
• kumstvo osloboditi folklora i preskupih darova;
• s roditeljima i kumovima dogovoriti odijevanje, fotografiranje i snimanje;
• fotografiranje za vrijeme Službe riječi i Euharistijske službe treba isključiti;
• sveto ulje «krizmu»treba u procesiji donijeti netko od krizmanika, staviti na oltar gdje se treba okaditi ili joj poštovanje iskazati na neki drugi prikladni način;
• liturgijsko slavlje krizme ne treba opterećivati sa suvišnim deklamacijama, dugim pozdravima i sl.;
• liturgijske pjesme treba uskladiti s biblijskim tekstovima;
• na kraju obreda podjele krizme neka cijela zajednica obnovi krsna obećanja;
• Riječ Božju neka čitaju liturgijski čitači. Kako je ona upućena krizmanicima, neka je ne navješćuju njihovi predstavnici, mada mogu biti predstavnici roditelja i/ili kumova;
• krizmanici se sami predstavljaju biskupu;
• podjelu sakramenta potvrde neka zajednica prati u tišini kako bi se čula formula koju izgovara biskup. U obzir dolazi tiha glazbena pratnja;
• prinos darova je za siromahe i potrebne;

 

4.4. Sakrament euharistije

Slavlje nedjelje je znak pripadnosti Bogu i Crkvi. To je dan radosti, susreta, razgovora i pohoda rodbini i prijateljima. Euharistija je vrhunac Dana Gospodnjeg. „Najbolji način djelatnog sudjelovanja vjernika u euharistiji izvire u vjernoj poslušnosti liturgijskim normama u njihovoj cjelini“ ( papa Benedikt XVI.). Između dva liturgijska slavlja treba razmak od najmanje sat i pol.

«Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu misu» (Biskupi HBK povodom proslave Branimirove godine u Ninu 1979.).

Prema smjernicama Direktorija za sakrament euharistije ŽPV je odredilo sljedeće:

• potrebna je nastaviti praksu priprave i prisutnosti različitih službi;
• upriličiti trenutke šutnje: u pokajničkom činu i nakon euharistijske pričesti, …
• čitačima se mora osigurati i biblijska, pored duhovne i tehnička formacije;
• navještaj Božje riječi neka se ne povjerava maloj djeci ;
• molitva vjernika i prinos darova neka se nikada ne spajaju;
• ambon koriste samo svećenik, čitači i psalmista, a nitko drugi uključujući i animatore zajednice i pjevače;
• brižno njegovati pučko pjevanje;
• održavati euharistijski post;
• euharistija je po svojoj naravi sakrament mira pa se znak mira pruža samo najbližim osobama, da se ne ometa tijek slavlja;
• pričest se prima klečeći ili stojeći. Ako se stoji dok se prima Tijelo Kristovo, onda se prije pričesti treba iskazati počast Tijelu Kristovom (pokleknuti, tako da se ne remeti pričesna procesija);
• kod vjenčanja i sprovoda kada nije moguće jamčiti potrebitu jasnoću o značenju euharistije, opravdano je razmotriti mogućnost da se ondje euharistijsko slavlje zamijeni slavljem Božje riječi;
• u normalnim uvjetima, praćenje svete mise putem radija ili televizije ne može nadomjestiti slavlje svete mise u zajednici i ne ispunja Božju zapovijed;
• na oltaru se izvan mise drže samo križ, svijeće i cvijeće;

Prema smjernicama Direktorija za slavlje prve svete pričesti (i ispovijedi) ŽPV je odredilo sljedeće:

• djeca moraju imati dovoljno znanje i proći pripravu za sakramente euharistije i ispovijedi;
• župnik, roditelji i katehete pripravljaju djecu za prvu pričest;
• priprava za sakrament prve svete pričesti obavlja se u župi stanovanja i traje najmanje dvije godine (župni vjeronauk i sudjelovanje na svetoj misi). U njoj sudjeluje cijela obitelj, koja tako obnavlja svoju vjeru;
• u slavlju prve svete pričesti može se upriličiti procesija na početku slavlja, procesija s Biblijom i procesija s darovima;
• mise za razna društva i crkvene pokrete neka se ne slave na štetu cijele zajednice.Treba izbjegavati slavlja ženidbe nedjeljom;
• vjernike treba odgajati da sakrament pomirenja slave izvan nedjelje;
• ne povezivati nedjeljnu svetu misu sa svjetovnim, političkim i sličnim skupovima;

 

4.5. Sakrament pokore

Ispit savjesti je preduvjet valjane ispovijedi. To je iskreno i ozbiljno sučeljavanje s unutarnjim ćudorednim zakonom, s evanđeoskim mjerilima što ih predlaže Crkva, sa samim Isusom Kristom, koji je učitelj i životni uzor, i s nebeskim Ocem, koji nas poziva na dobro i savršenstvo.

Za djecu je prva škola praštanja u obitelji, kada osjete iskustvo radosti dok im roditelji praštaju pogrješke. Bilo bi dobro odgajati djecu da ispovijed grijeha izraze u obliku molitve koja upućuje na oproštenje i božansko milosrđe.

Pokora je zadovoljština za grijehe u obliku molitve, samoodricanja i služenja bližnjem, čime se želi ukazati da grijeh i njegovo otpuštanje imaju društveni značaj. Ispovjednik je otac, liječnik, učitelj i sudac. Gospodin je ustanovio sakrament pokore da pokornika izliječi od rana grijeha i da mu udijeli mir.

Neka svećenik služi sakrament pomirenja obučen u roketu ili barem svećenički talar sa štolom.

 

4.6. Bolesničko pomazanje

Ovaj sakrament ne treba shvatiti kao «posljednje» pomazanje  nego kao pomazanje koje  se daje u slučaju ozbiljne bolesti. Ustanovljen je za bolesne, ne za umiruće. Zato se dijeli za vrijeme bolesti, a ne na kraju života. To je sakrament cjelokupnog spasenja, a ne samoga zdravlja. Kateheza bolesničkog pomazanja treba obuhvatiti cijelu zajednicu, a napose one koji pomažu bolesnima i starima. Sakrament bolesničkog pomazanja je sakrament cijele zajednice. Zato ga treba slaviti u zajednici, prigodom slavlja euharistije.

Pojedinačno ga treba  dijeliti:

• onima čije je zdravlje ozbiljno ugroženo zbog bolesti ili starosti;

• prije kirurškog zahvata zbog teške bolesti ili teške životne opasnosti;
• starcima koji možda nisu bolesni, ali su malaksali;
• bolesnoj djeci ako su došla do dobi rasuđivanja da im se podijeli taj sakrament;
• onima koji su izgubili svijest ili su pali u komu, a koji bi ga zatražili dok su bili pri svijesti;
• preporučljiva su zajednička slavlja sakramenta prigodom hodočašća, u adventu i korizmi ili nekim drugim prigodama.

Može se ponoviti kad god bolesnik ozdravi od bolesti u kojoj je primio pomazanje ili je u toku bolesti došlo do pogoršanja. Pri slavlju sakramenta u kući bolesnika neka budu prisutni makar ukućani i oni koji pomažu bolesniku.

Ne smije se davati kada je bolesnik već umro.

 

4.7. Sakrament svetog reda

Isus je na razne načine pokazao kako zvanje nije samo Božje nego i ljudsko djelo. Kad je sabirao apostole, nije sve sam neposredno zvao, nego su i jedni druge pokazivali, kao Andrija brata Šimuna, a Filip Natanaela i sl. Zato je cijela crkvena zajednica pozvana da se uključi u djelo zvanja, a napose kršćanski roditelji i obitelji. Poziv je ukorijenjen u čovjekovo biće. Zajedno s njime raste. Zato, ako se klica zvanja ne podržava, lako se uguši.

Svećeničko ređenje i  slavlje Mlade mise je važan događaj u životu župne zajednice i mogućnost za buđenje i otkrivanje novih zvanja, te jačanje odgovornosti zajednice za duhovna zvanja.

Pastoral ministranata važna je karika u pastoralu zvanja. Preporuča se da tu službu vrše dječaci i mladići.

 

4.8. Sakrament ženidbe

Ženidba i obitelj su dvije osnovne institucije ljudskoga života. Ona podrazumijeva pripravu koju trebaju osmisliti župnik i Župno pastoralno vijeće. Prva priprava započinje u obitelji, mudrom obiteljskom pedagogijom koja pomaže pojedincu da upozna sve bogatstvo svoje osobe, koja odgaja za lijepo, plemenito, za darivanje i žrtvu, za ispravno shvaćanje i pristup svojoj i tuđoj spolnosti.

Neposredna priprava za brak treba se odvijati u župi stanovanja zaručnice ili zaručnika. U toj pripravi trebaju sudjelovati i osvjedočeni kršćanski parovi. Zaručnici se trebaju prijaviti župniku godinu dana ranije, a najkasnije 6 mjeseci prije planiranog vjenčanja.

• sakrament ženidbe neka se redovito slavi uz misno slavlje, s blagdanskim obilježjem, u duhu jednostavnosti, ozbiljnosti i molitve.
• čin potpisa novih supružnika i kumova neka se obavi na stoliću, koji je posebno pripravljen za to, a ne na oltaru ili ambonu;
• prije rezervacije dvorane za slavlje treba dogovoriti sa župnikom vjenčanje kako ne bi došlo do kolizije s drugim župnim slavljima.
• pastoral mladih brakova i obitelji treba usmjeriti prema prihvaćanju u zajednicu, te odgoj za prihvaćanje i njegovanje dara života. On se odvija kroz  prigodne susrete, tečajeve i obiteljska savjetovališta. Taj pastoral se veže za pred  krsni pastoral.

 

4.9. Kršćanski sprovod

To nije ni sakrament ni blagoslovina, ali je u Direktoriju kako bi se vjernike poučilo o njegovom smislu. Kršćanski sprovod je slavlje Kristovog vazmenog otajstva. «Crkva koja je, kao mati, sakramentalno nosila u svome krilu kršćane za njihova zemaljskoga hodočašća, prati ih i na kraju puta, da ih preda u Očeve ruke.»  To se prikazanje u punini slave u euharistijskom slavlju gdje zajednica ispovijeda vjeru u uskrsnuće tijela. Tako se izražava djelotvorno zajedništvo s pokojnikom. Zaključci ŽPV-a o organizaciji sprovoda su:

• treba očuvati i njegovati postojeću praksu bdijenja uz pokojnika;
• neka se zajednica okupi u župnoj crkvi oko pokojnika, gdje je primao sakramente za svoga zemaljskog puta. U zajedništvu neka služi sveta misa zadušnica i upriliči dostojanstven ispraćaj pokojnika na vječni počinaka. Time zajednica svjedoči svoju vjeru u uskrsnuće tijela, a ne samo duše. Takvo rješenje ima i niz organizacijskih prednosti.
• u nekim slučajevima je prikladno obaviti sprovod, bez svete mise, npr. kada je pokojnik živio odvojen od Crkve i zajednice.
• ukućani i rodbina za sprovod ne bi trebali praviti preveliki trošak. Uputno je priloge skupiti za siromahe ili obitelj koja je teško stradala smrti pokojnika.
• Sa župnikom sprovod ugovara isključivo bliža rodbina, a nikako pogrebno društvo.