Proslava Patrona naše Župe započela je 26. lipnja s prvim danom trodnevnice. Svetu Misu u čast sv. Petru, predvodio je fra. Mario Jurković.  Njegovu smo propovijed već u cijelosti objavili. Drugi dan trodnevnice u čast sv. Pavlu, predvodio je preč. Ilija Orkić, dekan čiju smo propovijed također u cijelosti objavili. Treći dan trodnevnice na sv. Misi bdijenja u čast Petru i Pavlu, predvodio je vlč. Andrija Janjić, župnik i njegova je propovijed već objavljena.

Prije svake sv. Mise u trodnevnici župljani su sa Župnikom u 19:00 sati molili krunicu u ophođenju same župne crkve. Tri puta smo u molitvi oko hrama prvaka apostolskih Petra i Pavla činili  pobožnost, oživljavajući negdašnju duhovnost koju su redovno prakticirali naši roditelji pri svakom Patronu u Posavini. Kao djeca, uz majčinu ruku, dobro smo upamtili vrijednost gradnje takve duhovnosti pri slavlju zaštitnika toga mjesta.

Za vrijeme moljenja krunice svećenici gosti obavljali su sakrament sv. Ispovijedi. Svako sv. Misno slavlje praćeno je svečanim liturgijskim pjevanjem kojeg predvodi Veliki župni zbor pod ravnjanjem Ljubice Ćulap i orguljašice Božane Kovačević. 

Na sam dan Patrona, liturgijsko slavlje je započelo procesijom s minitrantima i svećenicima. U koncelebraciji sudjelovalo je sedamnaest svećenika. Misno slavlje predvodio je vlč. Stipo Knežević, župnik iz Zavidovića.
Njegovu propovijed objavljejemo u cijelosti.

Uvodna pozdravna poruika: 

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi vjernici,

Zahvaljujem Vašem župniku vlč. Matiji za pozdrav, ali i za poziv da danas predvodim Sv. Misno slavlje, kada u jednom danu Bogu zahvaljujemo za dva stupa naše Crkve sv. Petra i Pavla.

Današnja svetkovina poziva nas da uputimo Bogu svoje molitve za naše potrebe po zagovoru sv. Petra i Pavla. Dok molimo za uslišanje naših molitava, budimo svjesni: Sveci trebaju biti nama ne samo zagovornici, nego još više uzori življene vjere.

Kao što je Isus pitao svoje učenike: „Što ljudi govore, tko sam ja“ (Mk 8,27), to pita danas i tebe i mene: „Tko sam ja?“ Također, kao što je pitao Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?! (Iv 21,15) to pita sve nas.

Da bi mogli dati iskreni odgovor, iskreno se pokajmo, priznajmo svoje grijehe da bismo mogli odgovoriti kao sv. Petar: „Da Gospodine, ti znaš da te volim“ (Iv 21,16). Teška su ovo pitanja, a kakav je naš odgovor?

Ispovijedam se…

Propovijed

„Što ljudi govore, tko sam ja?“ (Mk 8,27) – Sv. Petar

Mi čitamo u evanđeljima i Djelima apostolskim pitanja, koja su zabilježili i sv. Marko, sv. Ivan i sv. Luka. Evanđelist Ivan, Isusov ljubljeni učenik, jedini koji je bio pod križem na Kalvariji zabilježi, da je Isus pitao baš Petra, a ne njega. I nakon što ga je rekao Petru: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko“ (Mk 8,33) i nakon što ga je Petar zatajio Isus ne mijenja svoju odluku, kada je rekao: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“ (Mt 16,18). Isus je svjestan da je Petar svjestan svojih slabosti, kao što zapisa sv. Matej za Petra: I Petar „iziđe i gorko zaplaka“ (Mt 26,75). I nakon događaja Duhova, Petar je sačuvao svoju narav. Propovijedao je istinu o Isusovom slavnom uskrsnuću, ali je pokušao sakriti svoju vjeru kada je pred poganima pokušao čuvati staru židovsku predaju i ne jesti meso tzv. „nečistih životinja“. Petar je širio Radosnu vijest među Židovima. Ne zaboravimo: Petar je Židov, neuki ribar iz Galileje.

Sv. Pavao

Sv. Pavao je također Židov, ali nije rođen u Izraelu nego u Tarzu u današnjoj Turskoj, u dijaspori. Posjedovao je visoku izobrazbu, govorio hebrejski, aramejski, grčki i latinski. Čak je stekao i rimsko građansko pravo. To mu je kasnije pomoglo te se mogao pred svojim mučiteljima pozvati na svoje državljanstvo. Mogli bismo reći da je Savao bio vjerski fanatik, nije želio da se krivovjerje širi među njegovim sunarodnjacima. Zdušno je pomagao progon prvih kršćana, a bio je svjedok mučeništva sv. Stjepana. Nakon Božjeg zahvata pred Damaskom, kao što je bio gorljivi progonitelj kršćana, tako je postao i gorljivi propovjednik za Krista raspetog i uskrslog. Prva Crkva je smatrala da je on prikladniji da propovijeda među poganima.

Petar i Pavao

Nakon silaska Duha Svetoga apostoli krenuše iz Jeruzalema na sve strane svijeta svjedočiti istinu o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Čuli smo u Djelima apostolskim da je Herod mačem pogubio Jakova, brata Ivanova, a dao zatvoriti Petra.

Kristova Crkva je postajala sve jača i među Židovima i među poganima. Apostoli nisu imali nikakva pravila, kojih se zakona trebalo pridržavati i zato je došlo do nesporazuma. Ipak prvi Koncil, nazvan apostolski koncil održao se 49/50 u Jeruzalemu, gdje su ipak uspjeli uskladiti rad za budućnost. Taj apostolski sabor trasirao je put nov zajednice među sve narode. Ipak, sv. Pismo bilježi da se skupljala pomoć za siromašne zajednice iz bogatijih zajednica.

Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema čovjeku

Sv. Ivan napisa: „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti ‘“ (1 Iv 4,20).

Sv. Petar i Sv. Pavao su do kraja ljubili Boga i svoga bližnjega. Sv. Ivan napisa: „Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj položi za prijatelje“ (Iv 15,13). Posebno sv. Pavao je otišao propovijedati i među pogane, a ne samo „izgubljenim ovcama doma Izraelova“ (Mt 10,6).

„Nijemci su izgubili rat, ali nisu izgubili pamet“

Jedan vaš susjed, sada već pokojni političar rekao je jednu krasnu misao: „Nijemci su izgubili II. svjetski rat, ali nisu izgubili pamet. A mi Hrvati smo dobili domovinski rat, ali smo izgubili pamet.“

Vaši su krajevi doživjeli strahote u prošlom stoljeću (II. svjetski rat, domovinski rat), ali nije se ugasila ljubav prema bližnjemu (obitelji i narodu). Sami smo svjedoci, kada se nakon ratne katastrofe iz ljubavi obnovio i vaš kraj, onda je krenulo iseljavanje. Nemamo dovoljno pameti da je upotrijebimo i svoj kruh zarađujemo na svojoj zemlji. Uglavnom postajemo sluge u tuđim zemljama. Ako vjerujemo da će nam Bog pomoći, sigurno je da ta pomoć neće izostati. Obratimo se iskrenom molitvom dragom Bogu, da nam da dovoljno pameti i vjere i da se okrenemo istinskim i pravim vrijednostima života da ljubimo Boga i svoga bližnjega.

Prije dvije godine dobio sam jedan sms, koji me dobro nasmijao, a govori o tome kako moli jedna Hercegovka u svojoj bolesti. Makar teško bolesna, ona je molila: „Bože, uzmi moga Iliju da ne mora gledati, kako se ja patim.“ Rado slušamo prelijepu hrvatsku pjesmu: „Svake noći za te Boga molim…“ Koliko se mi iskreno molimo za svoju zemlju? Da li volimo svoju zemlju ili mi je druga draža?

Ispravne vrijednosti, koje vrijede za mene, ali i za moga bližnjega

Bojim se da imamo jedna mjerila naše ljubavi prema bližnjemu, a druga mjerila kada se tiče mog bližnjega. Jedna zgoda iz svakodnevnog života to najbolje govori. Došla starija kuma posjetiti kumu, koja je bila bolesna i pita je: „Bona kuma, kako si?“ A bolesnica odgovori: „Hvala Bogu, koje su godine dobro je. Da mi nije moje kćeri, ne znam kako bih. Svako jutro dođe svojoj mami, uradi što treba, a donese i pune ruke darova.“ Dalje pita kuma. „A kako ti je nevjesta?“ Nato odgovori starica: „Daleko joj kuća od moje. Čim zora svane, odvuče se svojoj materešini, pune ruke darova…“ Vrijeme je da isti kriteriji vrijede za mene i za moje bližnje.

Što nam je činiti?

Svjesni smo da je više Hrvata iselilo iz Hrvatske nakon ulaska Hrvatske u EU, nego što je Srba otišlo za vrijeme i nakon oluje. A dragi Bog dijeli jednako svima darove. Kao navijač „vatrenih“ koji prati sve utakmice u Hrvatskoj radujemo se svakom uspjehu. Nedavno smo ponovno osvojili srebro i pomalo to smatramo neuspjehom. Kamo sreće kada bismo bili srebreni i na drugim područjima života, kao napr. gospodarstvo, poljoprivreda itd.

Ipak, svatko mora odgovoriti na pitanje tko je za mene Isus Krist. Moramo odgovoriti na pitanje, koje nam Krist postavlja: „Ljubiš li me?“ Ako naš odgovor bude u skladu evanđelja, a ne po našoj oholosti, moći ćemo pjevati navijačku pjesmu svojim najbližima: „Dođi da vidiš, dođi da se diviš i poželjet ćeš ovdje da živiš.“ Tada će nas biti više u ovoj našoj lijepoj zemlji.

Stoga, molimo da nam dragi Bog po zagovoru sv. Petra i Pavla daruje više pameti, više vjere, više strpljivosti. Na taj način ćemo se moći nadati da ćemo već ovdje na zemlji doživjeti predokus raja, ali i vjerujemo da ćemo gledati Boga licem u lice. AMEN!

(vlč. Stipo Knežević, župnik u Zavidovićima)

 

Na kraju sv. Mise, Župnik domaćin, zahvalio je Propovjedniku Stipi Kneževiću i svim propovjednicima u trodnevnici, svim svećenicima na čelu s Dekanom Ilijom i svim okupljenim vjernicima. Upućena je zahvala svim pjevačima, čiotačima, ministrantima i Mjesnoj zajednici koja je priredila druženje u župnom dvorištu.
Župnik je uputio važnu obavijest o slavlju MLADE MISE 6. kolovoza u našoj Župi, te čestitao svećenicima kao najstariji u službi u Vrhbosanskoj nadbiksupiji na obljetnicama ređenja. Svemu događanju kruna je milost Božja koja nas je pratila kroz sve ove dane i zamolba da nas Providnost Božja u Duhu svetom prati do sljedećeg godišnjeg slavlja sv. Petra i Pavla. Bogu na slavu svi su svćenici s vjernicima na kraju Misnih slavlja iskazali u molitvi zahvalu za dar apostolske vjere.