SVETA MISA ZAHVALE ŽUPNIKA PAVE
Draga braćo i sestre! Dragi moji župljani!
Evo došao je i taj dan, dan rastanka i odlaska. Još prije dvije godine u Đakovu na „generacijskom sastanku“ rekao sam kardinalu da je moje poslanje u ovoj župi završeno. Ipak sam se malo preračunao, jer tokom 2012 nismo uspjeli u potpunosti završiti dvoranu i riješiti se svih dugova. Jedan moj prijatelj mi je rekao ovo:“ Budi pametan! Nitko ti neće spomenuti da si uspostavio župu, sagradio potrebne objekte za normalan rad župe, ali će ti svi reći: – OSTAVIO JE TISUĆU MARAKA DUGA!
Smatrao sam da je u pravu i zato sam ostao još godinu dana da svari dovedem do kraja. Odlazim ponosan i uzdignute glave na sve odrađeno i ujčinjno. Nije sramota priznati i reći: „NE MOGU VIŠE! DODIJALO MI JE! UMORAN SAM! TREBA MI ODMORA jer davno je bio ožujak 1996 godine kada sam prešao Savu i došao u Prud gdje je sve bilo minirano i razrušeno. Od sedamnaest povratničkih godina, petnaest sam dočekao u dugovima zbog gradnje. Ta činjenica i proživljeni rat sa izbjeglištvom učinili su svoje, da je moralo doći do ovog zamora. Da sam tražio župu bolju od ove, onda bi mi mogli prigovarati da nisam „zahvalan“, međutim župa koju sam ja tražio je velika kao Udovčića sokak. Ima oko 50 obitelji. Reći će te da sam lud, od čega ću živjeti? Iskreno govoreći ne znam ni ja, ali znam da za 20 godina nije umro ni jedna svećenik od gladi koji je tamo bio.Ako budem gladan, doći ću iskati od vas. Rekli su mi i kad sam ovamo dolazio da sam budala, a meni je bilo lijepo, bez obzira što je bilo teško. Dakle, ja odlazim da se odmorim. Dodijalo je. Nisam ja više ni mlad. Evo, to je jedini razlog mog odlaska. Ako vam bilo tko nešto drugo kaže, slobodno mu recite da laže. Mene nitko za ovih trinaest godina nije uvrijedio, niti mi išta na žao učinio.
MAJKO BOŽJA, TEBI HVALA!
Zavjetni dan Gospi 8. kolovoza 2013. – Adoracja
U mjesecu Augustu (uzvišeni mjesec) slavimo nebeski rođendan Blažene Djevice Marije. Nije samo njezin zemaljski svršetak života osjenjen Božjom tajnom, nego je i njezin početak zemaljskog života osjenjen silom Duha Svetoga. Svesilni joj učini velike stvari. •Pravi njezin početak života seže od onoga trenutka kada je čovjek ušao u grešno stanaje oholosti i sebičnosti. •Posljedice su za čovjeka bile velike i teške. U znoju lica svoga mora raditi, živjeti, ali i umrijeti u svojim grijesima. Nebo je bilo ztvoreno.
Ovdje se krije odgovor zašto nekad i zašto danas, prilazimo Kristu i Blaženoj Djevici Mariji. Braćo i sestre, čitajući Sv. Pismo – Riječ Božju pitamo se: O kome više govori Sv. Pismo, o Bogu ili o čovjeku? Moramo ustvrditi: •Glavni sadržaj Svetoga Pisma je čovjek. •Ali središte Svetoga Pisma je Marija i Isus.
Njihova je misija spasiti čovjeka. Otvoriti nebo. A tada se otvara put od grešnika do baštinika. I to čini Ona koja je ostala prijatelj Boga i Ljudi. •Ona koja je ostala oko slijepcu. •Ona koja je ostala noga bogalju. •Ona koja je ostala naša Majka. •Ona koja je ostala naša suotkupiteljica. •Ona koja je ostala naša luka spasa.
S njezinim rođenjem otvara se prva stranica Novoga Zavjeta. Počela je s Bogom i završila je s Bogom.