ISUS JOŠ UVIJEK TRAŽI SMJEŠTAJ
Božićna poruka nadbiskupa Vukšića
Sarajevo, 24. prosinaca 2022.
Nadbiskup metropolita vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata mons. Tomo Vukšić uputio je Božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti.
Kršćanski vjernici se svake godine s radošću spremaju svečano proslaviti svetkovinu Božića. To je blagdan koji donosi i širi radost pa se zbog toga kršćanima često pridružuju čak i oni koji se ne prepoznaju pod kršćanskim imenom. Načini tih proslava često su spojeni s dugim duhovnim tradicijama, koje sve te običaje čuvaju od zaborava i zahtijevaju da slava Božića bude ponavljana. U tom nizu otkrivanja značenja Božića, vjernici se trude, osim sjećanja na Isusovo rođenje, prepoznati kao suvremenu barem još neku od poruka ove svetkovine i, nasljedujući Isusov primjer, aktualizirati je.
Dva Isusova dolaska „među“ ljude
Božić je svetkovina kojom se kršćani sjećaju ljudskoga rođenja svetoga Djeteta i za taj blagdan se spremaju
Krist je cilj svega stvorenoga, u njemu je podrijetlo i konačno odredište svega svijeta
Četvrta nedjelja Adventa 2022. –a
Poruke Riječi Božje u današnjim nedjeljnim čitanjima u cijelosti su usmjerene prema Spasiteljevom rođenju.
Ljudska povijest s Isusovim rođenjem dobiva svoju puninu. Sve se ispunilo što je o njemu rečeno u dugoj pripravi za njegovo rođenje.
On osvjetljuje sav do tada prijeđeni put.
Od njegova pojavka ljudi mogu čitati znakove vremena u svjetlu samoga Krista.
Svaki događaj je putokaz na putu kojim čovjek ima proći. I time imamo mogućnost čitati i budućnost.
On je ostavio znakove i svoje vječne nazočnosti među nama.
Pogledajmo teško vrijeme i teške događaje za vrijeme bezbožnoga kralja Ahaza. Njemu prorok Izaija upućuje prijekor: Zatraži znak od Gospodina kojim ti je putem ići.
Ne, on to ne želi.
Tada mu je Izaija rekao: „Zar vam je malo dodijavati ljudima pa i Bogu mom dodijavate! Zato sam će vam Gospodin dati znak: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, S nama Bog!“ (Iz 7, 10-14)
Evanđelje sv. Mateja govori: „Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po Proroku: Evo, Djevica će začeti ...“ (Mt 1, 18-24)
Navodeći Isusovo rodoslovlje Matej hoće pokazati da je Isus pravi čovjek, „sin Davidov, sin Abrahamov“,što znači da je on Mesija Izraelov, dok pripovijeda o Isusovom rođenju od Marije Djevice koja je postala majkom po Duhu Svetom.
Matej posvjedočuje da je Isus pravi čovjek i pravi Bog.
U ovom događaju dogodila su se dva navještenja.
Prvo, Anđeo naviješta da će Djevica začeti po Duhu Svetom. Riječ Božja se utjelovila. Ljubav Božja silazi među ljude.
Drugo, Anđeo Gospodnji naviješta Josipu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.“ (Mt 1, 18-24)
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima (1,1-7) u skladu s prorocima i s Matejom unosi više svjetla na Isusovo porijeklo po
Opširnije:Krist je cilj svega stvorenoga, u njemu je podrijetlo i konačno odredište svega svijeta
„TKO JE MOJ BLIŽNJI?“ (Lk 10,29)
Predsjednik Caritasa BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH uputio je poruku u povodu Nedjelje Caritasa 2022.
Poruku prenosimo u cijelosti:
Poruka za Nedjelju Caritasa 2022. godine „TKO JE MOJ BLIŽNJI?“ (Lk 10,29)
Prema zamisli Biskupske konferencije, još od 1996. godine redovito se u treću nedjelju Došašća u svim našim župnim zajednicama obilježava „Nedjelja Caritasa“. I svake godine do sada bila je to prigoda u kojoj su dobri kršćanski vjernici, svojim darovima i molitvama, iskazivali veliku solidarnost s braćom i sestrama u potrebi. Tu dobrotu iskusili su mnogi gladni, beskućnici, nezaposleni, bolesni, ostavljeni, migranti, starci, hendikepirani i ostali kojima su pomoć ili savjet bili potrebni. Pri tomu, jedino pravilo karitativnoga djelovanja je konkretan čovjek i njegova potreba. To pravilo ravna djelovanjem Caritasa jer kršćanska bratska ljubav uključuje svakoga, bez obzira na njegovu vjersku ili narodnu pripadnost, na njegovo podrijetlo, boju kože, uvjerenje, zvanje ili stupanj obrazovanja. Toj našoj braći i sestrama, koji trpe, djelatnici Caritasa su mogli na različite načine pružati pomoć zahvaljujući upravo dobroti vjernika u našim župama i zahvaljujući plemenitosti njihovih duhovnih pastira, vjeroučitelja, redovnika i redovnica koji s njima surađuju i na to ih potiču. Za sve to velika im hvala i od Boga nagrada.
Sve ovo zapravo predstavlja sadašnje stanje ljudskog para
Post 3,9-15.20: Prema izvještaju Knjige Postanka za čovjeka su nastupile neugodne posljedice prvog sudbonosnog grijeha. Ponajprije, zbog grijeha, poremećeni su odnosi između muškarca i žene te su pristigle i posljedice toga pada.
Žena je dana čovjeku da mu bude „pomoć“, ali mu je postala zavodnica i odvela ga u grijeh. Muškarac je stvoren prije žene bio je po naravi njen vođa. Popustivši njezinu zavođenju pokazao se slabićem koji je nju slijedio mjesto da je vodi.
Mjesto zajedništva u jednom tijelu (Post 2,24), našli su se zajedno u prestupu. A kad je zlodjelo bilo izvršeno, razbijen je sklad koji je dotada među njima vladao, jer je Adam nastojao svu krivnju prebaciti na Evu (Post 3,12).
Ali i prije toga su uvidjeli da nešto nije u redu: „Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli“ (Post 3,7). To se protivilo onome što je prije rečeno: “A bijahu oboje goli, čovjek i njegova žena, ali nisu osjećali stida“ (Post 2,25).
Na spolnost je pala sjena jer ona odsada može lako otežavati odnose između muškarca i žene, iako je u sebi dobra. Uslijedila je Božja osuda: „Žudnja će te mužu tjerati a on će gospodariti nad tobom“ (Post 3,16) i to je još jedan korak dalje kako je narušen sklad.
Gospodarenje muškarca i degradacija žene dolazi mjesto savršenog zajedništva u međusobnoj ljubavi, dok plodnost kao normalna posljedica spolnog sjedinjavanja dolazi u okvir patnje: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožiti, u mukama djecu ćeš rađati (post 3,16).
Žena će imati porođajne bolove a muškarac će se mučiti obrađivanjem zemlje. Konačno oboje bivaju protjerani iz vrta. Sve ovo zapravo predstavlja sadašnje stanje ljudskog para. Muškarac i žena, u biti dobri, grijehom su ranjivi i potrebno im je otkupljenje.
Stoga sadašnje stanje čovjeka koji trpi i umire, nije djelo Boga, nego djelo samog čovjeka. Ono slijedi iz
Opširnije:Sve ovo zapravo predstavlja sadašnje stanje ljudskog para
Tko je taj kralj slave?
Druga nedjelja Adventa 2022.-a
Knjige Staroga Zavjeta a osobito proročke knjige, točno ocrtavaju Mesijin lik.
Stari pravedni Noa, ispunjavajući volju Božju, gradi lađu u kojoj će preživjeti pravedno pokoljenje iz kojeg se treba pojaviti Mesija i novi Božji narod.
Iz takvoga pravedničkog roda čupa Bog obamrla starca Abrahama od kojeg će u Novoj obećanoj zemlji – Svetoj zemlji isklijati mladica Izak – sin za žrtvu u slici Božjeg Sina
Mesije, koji će biti posljednja i vječna krvna žrtva za otkupljenje ljudskog roda.
Bit će to Sin, koji će sve uvesti u svoju Lađu – Crkvu – poput pravednoga Noe.
A u onaj dan poručuje Prorok Izaija: „Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbiti iz njegova korijena.“ (Iz 11)
Kad je Davidovoj kraljevskoj lozi došao kraj, kad je ličila na isušeni panj rodi se od nazaretske Djevice iz doma Davidova, Spasitelj.
Tko je taj Kralj slave?
Kakav je taj posljednji potomak Kraljevske loze Davidove?
Izaija osam stoljeća ranije kaže:
„Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega.“
On je taj Kralj slave koji će to što ima od Oca, kao dar, pokloniti svakom Apostolu i svima onima koji primiše po sakramentima Darove Duha Svetoga.
Da to je Kralj ljudskog srca i kralj slave!
Više članaka ...
- Došašće je snaga iščekivane ljubavi
- Nedjelja Krista Kralja
- Na gozbu Kralja Jaganjca.... !
- Sve je u hodu prema 'novom nebu i novoj zemlji'
- Ponekad se zabrinuto pitamo ?
- Ako smrt odvodi čovjeka na granicu života, ne odvodi ga onkraj Božje svemoći
- Propovijed na groblju sv. Ante - Svi Sveti - 2022.
- Propovijed na groblju Ivana Pavla II - Svi Sveti 2022.
- Propovijed na Misi za pokojne pripadnike HVO-e uoči Svih Svetih
- Čovjek je živa slava Božja