Tijelovo

Tijelovo 2023. –a

Nakon što smo proslavili svetkovinu Presvetoga Trojstva pred nama je Svetkovina trajnoga Otajstva Božje ljubavi prema čovjeku.
A to je Tijelovo!
Svakog dana u godini Crkva slavi Euharistiju.

Ona je uvijek žrtva koja slavi Boga.

Ona daje hranu vjernicima.

Nju čuvamo u svetohraništu koja je znak žive prisutnosti Krista među nama.

Ona je slavlje Kristove muke, smrti i uskrsnuća kao živo Otajstvo Božje prisutnosti.

Sjetimo se kako je Gospodin hranio svoj izabrani narod manom s neba i pojio vodom u pustinji iz žive stijene.
Taj događaj opisuje Knjiga Ponovljenog zakona koju danas čitamo.

Tim događajem Mojsije je držao budnom vjeru i zahvalnost u narodu.

To je svakako slika onoga koji će dati duhovnu hranu novozavjetnoj zajednici u pravom tijelu i Krvi Isusovoj.

U današnjem Evanđelju odjekuju riječi:

„Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.
Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta“ (Iv 6,51).

Ona je klica i zalog vječnoga života.

Pošto su jeli manu umrli su, naprotiv:
„tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke.“

Euharistija je spomen smrti Gospodinove i daje vjernicima isto tijelo koje je Krist za njih žrtvovao na Križu.

Euharistija je spomen i uskrsnuća, jer je „živi kruh“, u kojem je Krist prisutan i u kojem živi kao i u slavi neba.

„Tajna vjere“ kaže nam crkva svaki put kad se posvećuje Euharistija.
Još je ljepše reći to je 
„tajna ljubavi“, jer je ljubav najviše poticala Isusa na predanje samoga sebe.

Zato mu se i klanjamo.

Zato mu zahvaljujemo.

Sam je rekao:
„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu...Onaj koji mene blaguje, živjet će po meni.“Sakramentalna pričest izvor je životnog i trajnog zajedništva s Kristom.

Sveti Pavao u poslanici Efežanima otvara novi pogled kad kaže:
„Euharistija je izvor zajedništva među braćom.
Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi, mnogi, te svi smo dionici jednoga kruha“.

Crkva je tako mistično tijelo Kristovo.

Nadalje Pavao kaže: „Jedno tijelo i jedan Duh... jedna nada... Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju.“ (Ef 4,4-6)
„Upravo zato što blagujemo od istoga kruha, postajemo svi jedno jedino Kristovo Tijelo, jedna Krv, udovi jedni drugima, jer smo svi pritjelovljeni Kristu“ kaže Ivan Damašćanski.

Po njoj se i zovemo braća i sestre!

Amen!