POGLEDAJMO SVOJE RUKE!
Duhovna obnova za Župnu zajednicu – Adoracija 8.listopada 2014.
Jučer smo slavili 7. listopada Blaženu Djevicu Mariju od krunice.
Taj blagdan odredio je Papa Pio V - 1571. u znak zahvalnosti Blaženoj Djevici Mariji što je kršćanska flota pobijedila tursku flotu u glasovitoj bitci kod Lepanta. Turska se više nikada nije oporavila da bi bila morska sila.
- Cijeli listopad je mjesec molitve, mjesec krunice, mjesec jačanja našeg duha blizinom Duha Božjega.
- Kršćani sve do danas u listopadu, sklapaju svoje ruke i mole.
Okupljeni ovdje 8. listopada 2014, oko Majke Božje, molimo, pjevamo, činimo svoje zavjete palimo vatru i tamjan s kojima častimo ugodnim mirisom one koje volimo.
Pogledajte ovaj komadić uglja kako je crn, hladan, ali ako ga sad zapalim on će se užariti i prekrasno vrcati.
Ako na ovaj užareni ugalj stavim mali grumenčić tamjana, ugalj će ga zapaliti.
Ovo me podsjeća kako je nad apostole sišao oganj Duha Svetoga i njih zapalio.
Ako dopustimo da nas Duh Sveti obuzme, da nas žar ovog ugljena zapali, tada se u nama događa nešto novo.
- Mi mirišemo.
- Svi nas udišu, svi nas žele.
Ako se ne prepustimo toj vatri, ne događa se ništa, jer mi ostajemo hladni, vatra gori mimo nas.
Čovjek je zaista remek djelo Božje.
- On može biti slika Božja, ako svoju kuću gradi na stijeni, na Evanđelju, na Riječi Božjoj, ako dopusti da njegova djela budu na ugodan miris Bogu.
- Zato dopustimo, neka nas Bog rasvijetli. Neka se u nama rodi želja za mirom i Duh Sveti će ispuniti prostor našeg života u kojem se osjeća ugodan miris cvijeća.
Ispruži svoje ruke Gospodine, u njih odlažemo svoje molitve, a ti iz svojih prospi po nama svoj sveti blagoslov.
Upravi naše ruke i naše korake da okusimo dragost tvoje neizmjerne ljubavi.
Hoćemo i mi biti dio ove Tvoje beskrajne divote.
Iskusili smo bol i trpljenje, želimo iskusiti i beskrajnu radost života, živeći uza te.
- Naše su molitve brojne, naša je ljubav prema tebi iskazana u mnoštvu boja koje iskre i pale ugodan miris tamjana.
- Hvala ti što si nam omogućio da na mnogo mjesta susretnemo Majku Isusovu koja hoda putovima svijeta. I danas imamo priliku susresti je. Razgovarati s njom. Uživati u njezinoj blizini. Pjevati joj.
Možda i ne primjećujemo koliko smo sretna bića, koliko smo mi tjelesna, ali i duhovna bića.
Promotrimo svoje ruke…
Što nam sve mogu reći. O sebi o nama…
Ruke drže, hvataju, miluju, ruke mogu nositi, mogu biti čekić, mogu se otvoriti na prošnju, mogu se sklopiti na molitvu, mogu primiti Tijelo Kristovo, mogu pozdravljati na razne načine: mahanjem, stiskanjem, nabacivanjem.
- Sjetimo se brižnih majčinih ruku ili očevih žuljavih ruku.
- Ruke nas brane, daju život, možemo iz njih piti i jesti.
- Ali ruke mogu i tući, prijetiti, strašiti..
I Bog ima ruke. To je Isus, to je Blažena Djevica Marija i mnoge svete.
I on njima govori. Njegove ruke liječe, posvećuju, daruju novi život.
Danas smo mi njegove ruke.
Kakva je to čudesna mreža ljubavi. Kako je divno Isus rekao: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“
Župnik