SUSTAV RASKOŠI I TRPLJENJA NIJE ODRŽIV
Peta nedjelja kroz godinu 2014-a
Nakon što smo čuli prošle nedjelje Isusov govor na gori, u kojem jasno provlači istinu:
Ovome svijetu trebaju konkretni ljudi s konkretnim poslanjem.
Tim istim ljudima Evanđelje današnje nedjelje kaže:
“Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?“
…Odmah dalje kaže: “Vi ste svjetlost svijeta… a tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“(Mt 5,13-16)
-
Tko su onda ti konkretni ljudi koji nose odgovornost za ovaj svijet?
-
Tko su ti ljudi koji su u funkciji svijeta i nisu sebi svrha.
Treba ustvrditi: Isus govori tko su ti ljudi i kakvi trebaju biti ti ljudi.
Taj konkretni Božji čovjek, kršćanin, ta konkretna zajednica Kristova Crkva, ima svoje jasno poslanje.
Je li onda, taj današnji kršćanin „sol“ i „svjetlost“ ovome svijetu?
Teško pitanje. Zašto?
Zato, jer se radi o Crkvi Kristovoj, o zajednici Isusovih učenika, koja sva, cijelim svojim bićem, nosi u sebi to poslanje, svuda i svima.
Tu je njezina velika odgovornost za ovaj svijet.
A u kakvom svijetu kršćanin živi i radi?
Svijet je ušao u strahovitu brzinu komunikacije.
Ne samo da brzo saznajemo nego i vidimo sva dobra i zla ovoga svijeta s najudaljenije točke na planeti.
Čovjekova komunikacija je postala globalna.
-
Postavlja se pitanje: Tko onda nosi i globalnu odgovornost za ovaj svijet?
-
Mnoštvo je slika i poruka koje utječu i dnevno nude „sol i svjetlost“, te utječu na donošenje naših sudova, utječu na naše razmišljanje, na mentalitet, na želje i djelovanje.
-
Još teža je okolnost za ovaj svijet, kada te brze informacije nisu po sadržaju, ni sol, ni svjetlost ovome svijetu.
Tek sad vidite, kako je teško, i pitanje, i odgovor.
Ovdje je važno istaći, da bi dobili odgovor i pravu sliku svijeta, postoje i povratne sile ovoga tehničkog napretka koje utječu na pojedinca i društvo.
Strašna je brzina promjene života, zbog čega čovjek trpi, jer ne stigne napraviti pravi prijelaz iz prijašnjega u nešto novo. Svaka neadekvatna tranzicija je opasna.
I tu se rađa određena dezorijentacija koja muči današnjega čovjeka, jer više ne zna ni kako biti sol i svjetlost ovome svijetu.
Rodio se nesklad u suvremenom svijetu.
I ne samo u svijetu, nesklad se rodio u pojedincu, nesklad se rodio u obitelji, nesklad se rodio u društvu.
I što je onda razlog odsutnosti svjetlosti i soli?
-
Izvori odsutnosti soli i svjetla su veliki.
-
Izvori nesklada su veliki. A time se izgubila i odgovornost za ovaj svijet.
Čovjeka je slomila kriza ljestvice vrijednosti.
Njega je slomila kriza moralnih vrijednosti.
Mnogi idu mračnim putovima do uspjeha u svome životu, a posljedice su: moralno rastočeni čovjek.
Svaki dakle napredak, pojedinca, obitelji ili društva, ako je nedovoljno zasoljen i osvijetljen vrlo brzo obljutavi i potamni.
Takav napredak donosi krizu. Pa čak na trenutke dovodi u pitanje opstanak dostignutog.
Za pravi napredak traži se duboko poštenje koje mora biti uvijek u skladu s moralnim vrijednostima i načelima djelovanja.
Svjedoci smo dakle velikih suprotnosti koje današnji svijet proživljava.
Raskoš i trpljenje jednako ugrožavaju ljudsko dostojanstvo.
Teško je održiv suživot raskoši i trpljenja.
Svijetu u kojem danas živimo dogodile su se duboke promjene i raslojavanja
U svemu nedostaje i soli i svjetla.
Nama se dogodilo, da ne samo da čovjek mijenja svijet, nego je svijet promijenio čovjeka.
Tu je često nadmetanje ideologija, borba za hegemonijom pojedinih država i velikih sila, sebičnosti grupa i nacija i to rađa veliko nepovjerenje, donosi tamu čovjekovu životu.
-
Svijet je bolestan, teško sebi može sam pomoći.
-
U njemu je čovjek i uzrok bolesti i žrtva.
Može li tu Kristova Crkva, mogu li tu kršćani biti sol i svjetlo u sred tolikih suprotnosti i nesklada?
Može i mora, jer kad god se čovjek otuđio od Boga, on živi vlastito otuđenje u svom srcu.
-
I srce je čovjeka ono, koje treba mijenjati.
-
Ono ne smije biti bljutavo.
-
Ono ne smije živjeti u tami.
Svako otpadništvo od Boga, od vjere, od morala ne može jamčiti ravnotežu ni sebi ni zajednici. Uvijek iznova valja naviještati Radosnu vijest, jer veliki su propusti učinjeni u ovome svijetu.
Trulež okrutnog sebičnog materijalizma i pokvarenost ljudskog srca može neutralizirati samo snažni val nove svjetlosti i velike količine soli.
Potrebna je snažna eksplozija novog Duha Božji ljudi.
Sva su druga rješenje ne adekvatna.
Župnik