U RATOVIMA IZGUBISMO, U MIRU ZATRSMO ŽIVOT

Svi Sveti 2013. Propovijed majkama, djeci i prijateljima svih poginulih i stradalih u obrani svoje rodne grude u Novom Selu – Balegovac.

Poštovane majke, djeco i prijatelji svih poginulih i stradalih ove rodne grude.
Ovu propovijed počet ću riječima našega zaštnika sv.Pavla kada se on obraća starješinama Crkve efeške:
„Pazite na sebe i na svoje stado… Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom… I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.“
Osjetljivost Pavlova za Kristovo stado, naprosto poziva sve kršćane u svako doba da budu budni.
Razloga je puno:
Koliko puta smo u prilici čuti  ljude-kršćane koji u krizi ili napuštenosti viču:

Je li to djelo naše Pete kolone?
Kako je bremenito svako od ovih pitanja!


Ipak, treba naglasiti da su sva ova pitanja svojstvena ljudskoj naravi, jer ona izlaze iz usta čovjeka.
Poslušajmo Isusa:“Bože moj, bože moj, zašto si me ostavio?“
Poslušajmo Blaženu Djevicu Mariju: „Kako će to biti kada ja to ne razumijem?“
Poslušajmo često i svoj unutarnji glas: „Gdje si Bože bio kad mi je bilo teško?“
Poslušajmo i biblijskog junaka Joba: „Ne bilo dana u koji se rodih!“
Ipak treba reći da sumnja nije po sebi zlo, nego poticaj da se vjera stalno pročišćava, produbljuje i Gospodinu pritjelovljuje.
Često su naša iskustva sasvim drugačija.
Vidimo svakodnevno pomoć Gospodina. A gdje smo mi?
Biblijsko iskustvo isto to potvrđuje: Gospodin nikada ne ostavlja svoje!
Čujte proroka Izaiju u njegovoj propovijedi o divoti radosne vijesti: „Nećeš se više zvati ostavljenom…“ (Iz 62,4)
U Drugoj Korinćanima sv. Pavao govori kako je Krist prisutan u apostolskoj službi:“ … progone nas, ali mi nismo zapostavljeni, obaraju nas, ali mi ne padamo.“ (2Kor4,9)
Pred prijelazom preko Jordana Jošua kaže: „Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti s tobom. Neću ti uskratiti svoju pomoć i neću te ostaviti.“ (Jš 1,5)
Kliče i Psalmista u Psalmu 94 Bog je pravedni sudac i  „..neće odbaciti svojega naroda i svoje baštine neće ostaviti.“ (Ps 94,14)
Obnovi Gospodine život. U ratu izgibosmo, u miru zatršmo život.
Ne zaboravimo,ovo je zemlja triju naroda i država s tri Predsjednika. Dovoljno vam to govori da se morate vječno boriti za svoj narod u političkom, ekonomskom i biološkom području. 
 Mnogo pitanja ovih dana čujem, ali mi mnoga djeluju izdajnički. A ja te pitam: koja je snaga nosila naše majke udovice poslije II svjetskog rata kada ih je bilo oko 3.000 s brojnom djecom?
Zar su one razumjele svoj križ? Snagu za život crpile su iz krvavih koljena obilazeći svoju crkvu, i snagom svoga i Božjega Duha podigle Posavinu, bez ičije pomoći ili mirovine. Svi su im odmagali, a one su životima i žrtvom pokazale zube i snagu i pobijedile.
Posavina je napučena hrvatskim stanovništvo i Odžak je bio vodeća općina 1991. u Bosni po broj Hrvata.
Ali to su majke Hrvatice. A ja danas čujem: prošlo je vrijeme rodoljublja i nacionalnoga. I ja tebi kažem: možda si baš ti pomogao da se na ovoj hrvatskoj grudi u 2013. g. rodilo samo jedno dijete. S kim će ono branit ovu Hrvatsku rodnu grudu. A ti sine misliš da si sve ruzumio. To je teško siromaštvo Duha.  
A znate li koji je odgovor bio Mariji na njezino pitanje:
„Kako će to biti kada ja ništa ne razumijem?“ 
Evo odgovora: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti“
Zar je Marija razumjela o čemu se radi? Samo je rekla:
„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj.“
Marija je jednostavno povjerovala.
Ovdje jasnoća ustupa mjesto VJERI.
Vjera dakle unosi svjetlo u mnoge nejasnoće kao što to čini svjetlo u tami.
Bog uvijek ostavlja prostora za ljudska pitanja, za njegove sumnje, strahove i bojazni.
On nije bezuvjetan.
On se na to ne zgraža.
Čovjekov dar slobode omoguće da vječno pita i to je njegovo svojstvo.
Božje je svojstvo davati adekvatne odgovore, šutnjom ili riječima, odmah ili kasnije, odjednom ili stupnjevito.
Prema tome, uvažimo anđelovu poruku Mariji: „Ne boj se Marijo, ta našla si milost u Boga“.
Ne boj se narode moj, ta našo si milost u Gospodina.
Uvažimo i Pavlovu poruku Crkvi u Efezu: „Bog će vam dati baštinu među posvećenima“ unatoč mnogim nevoljama koje vas pritišću.“
Svojstveno je čovjeku da ga svaka novina plaši, to je područje tjelesnosti, a ne područje vjere. Njega plaši rati i mir. Bez Boga se teško snalazi i u ratu i u miru.
Ali to ne znači ako postoji tjelesni strah, da nemamo povjerenja u Božju Providnost.
Biblijski  iskaz o Mariji je: Ona je Majka vjerujućih i uzor kršćanskog življenja. Ona je uz križ, dok joj rimska vojska razapinje dijete. Ona je uz Apostole dok žive u strahu. Ona je majka Crkve koja se njoj moli.
Možemo li tim putem ići? To je put uskrnuća i u ratu i u miru.                                           

Župnik M.