U RATOVIMA IZGUBISMO, U MIRU ZATRSMO ŽIVOT

  • Ispis

Svi Sveti 2013. Propovijed majkama, djeci i prijateljima svih poginulih i stradalih u obrani svoje rodne grude u Novom Selu – Balegovac.

Poštovane majke, djeco i prijatelji svih poginulih i stradalih ove rodne grude.
Ovu propovijed počet ću riječima našega zaštnika sv.Pavla kada se on obraća starješinama Crkve efeške:
„Pazite na sebe i na svoje stado… Ja znam da će nakon mog odlaska među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom… I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima.“
Osjetljivost Pavlova za Kristovo stado, naprosto poziva sve kršćane u svako doba da budu budni.
Razloga je puno:
Koliko puta smo u prilici čuti  ljude-kršćane koji u krizi ili napuštenosti viču:

  • „Zašto nam se to dogodi? Zašto ne interveniraš ako te Bože ima i ukloniš Petu kolonu među nama?“
  • „Zašto pravedni narod ovoga kraja mora patiti i doživjeti da mu se svakih 50 godina spali sve i poubijaju mnogi?“
  • „Zašto nevina djeca moraju trpjeti i gotovo svaka generacija mora proći svoje čistilište?“
  • „Po čemu si svemogući Bog, kad i onako sve što se događa ide protiv Tvoje Riječi?“
  • „Što je s tvojim obećanjima?
    Pravedniku si obećao uskrsnuće. I zaista mi smo uvijek uskrnuli, ali izgleda opet svojim životima nudimo smrt.

Je li to djelo naše Pete kolone?
Kako je bremenito svako od ovih pitanja!


Ipak, treba naglasiti da su sva ova pitanja svojstvena ljudskoj naravi, jer ona izlaze iz usta čovjeka.
Poslušajmo Isusa:“Bože moj, bože moj, zašto si me ostavio?“
Poslušajmo Blaženu Djevicu Mariju: „Kako će to biti kada ja to ne razumijem?“
Poslušajmo često i svoj unutarnji glas: „Gdje si Bože bio kad mi je bilo teško?“
Poslušajmo i biblijskog junaka Joba: „Ne bilo dana u koji se rodih!“
Ipak treba reći da sumnja nije po sebi zlo, nego poticaj da se vjera stalno pročišćava, produbljuje i Gospodinu pritjelovljuje.
Često su naša iskustva sasvim drugačija.
Vidimo svakodnevno pomoć Gospodina. A gdje smo mi?
Biblijsko iskustvo isto to potvrđuje: Gospodin nikada ne ostavlja svoje!
Čujte proroka Izaiju u njegovoj propovijedi o divoti radosne vijesti: „Nećeš se više zvati ostavljenom…“ (Iz 62,4)
U Drugoj Korinćanima sv. Pavao govori kako je Krist prisutan u apostolskoj službi:“ … progone nas, ali mi nismo zapostavljeni, obaraju nas, ali mi ne padamo.“ (2Kor4,9)
Pred prijelazom preko Jordana Jošua kaže: „Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti s tobom. Neću ti uskratiti svoju pomoć i neću te ostaviti.“ (Jš 1,5)
Kliče i Psalmista u Psalmu 94 Bog je pravedni sudac i  „..neće odbaciti svojega naroda i svoje baštine neće ostaviti.“ (Ps 94,14)
Obnovi Gospodine život. U ratu izgibosmo, u miru zatršmo život.
Ne zaboravimo,ovo je zemlja triju naroda i država s tri Predsjednika. Dovoljno vam to govori da se morate vječno boriti za svoj narod u političkom, ekonomskom i biološkom području. 
 Mnogo pitanja ovih dana čujem, ali mi mnoga djeluju izdajnički. A ja te pitam: koja je snaga nosila naše majke udovice poslije II svjetskog rata kada ih je bilo oko 3.000 s brojnom djecom?
Zar su one razumjele svoj križ? Snagu za život crpile su iz krvavih koljena obilazeći svoju crkvu, i snagom svoga i Božjega Duha podigle Posavinu, bez ičije pomoći ili mirovine. Svi su im odmagali, a one su životima i žrtvom pokazale zube i snagu i pobijedile.
Posavina je napučena hrvatskim stanovništvo i Odžak je bio vodeća općina 1991. u Bosni po broj Hrvata.
Ali to su majke Hrvatice. A ja danas čujem: prošlo je vrijeme rodoljublja i nacionalnoga. I ja tebi kažem: možda si baš ti pomogao da se na ovoj hrvatskoj grudi u 2013. g. rodilo samo jedno dijete. S kim će ono branit ovu Hrvatsku rodnu grudu. A ti sine misliš da si sve ruzumio. To je teško siromaštvo Duha.  
A znate li koji je odgovor bio Mariji na njezino pitanje:
„Kako će to biti kada ja ništa ne razumijem?“ 
Evo odgovora: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti“
Zar je Marija razumjela o čemu se radi? Samo je rekla:
„Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Riječi tvojoj.“
Marija je jednostavno povjerovala.
Ovdje jasnoća ustupa mjesto VJERI.
Vjera dakle unosi svjetlo u mnoge nejasnoće kao što to čini svjetlo u tami.
Bog uvijek ostavlja prostora za ljudska pitanja, za njegove sumnje, strahove i bojazni.
On nije bezuvjetan.
On se na to ne zgraža.
Čovjekov dar slobode omoguće da vječno pita i to je njegovo svojstvo.
Božje je svojstvo davati adekvatne odgovore, šutnjom ili riječima, odmah ili kasnije, odjednom ili stupnjevito.
Prema tome, uvažimo anđelovu poruku Mariji: „Ne boj se Marijo, ta našla si milost u Boga“.
Ne boj se narode moj, ta našo si milost u Gospodina.
Uvažimo i Pavlovu poruku Crkvi u Efezu: „Bog će vam dati baštinu među posvećenima“ unatoč mnogim nevoljama koje vas pritišću.“
Svojstveno je čovjeku da ga svaka novina plaši, to je područje tjelesnosti, a ne područje vjere. Njega plaši rati i mir. Bez Boga se teško snalazi i u ratu i u miru.
Ali to ne znači ako postoji tjelesni strah, da nemamo povjerenja u Božju Providnost.
Biblijski  iskaz o Mariji je: Ona je Majka vjerujućih i uzor kršćanskog življenja. Ona je uz križ, dok joj rimska vojska razapinje dijete. Ona je uz Apostole dok žive u strahu. Ona je majka Crkve koja se njoj moli.
Možemo li tim putem ići? To je put uskrnuća i u ratu i u miru.                                           

Župnik M.