Sveti Paulin, Noalski biskup (355-431); Sir Thomas More, svetac i mučenik (1478-1535)

  • Ispis

Sveti Paulin, Noalski biskup (355-431); Sir Thomas More, svetac i mučenik (1478-1535)

Paulin se rodio u staroj Burdigali u Galiji, današnji Bordeaux u Francuskoj. Bio je sin bogate senatorske kršćanske obitelji. Godina rođenja vjerojatno mu je bila 355. Školovao se u rodnom gradu, kulturnom središtu, jednom od najuglednijih u cijeloj Galiji IV. stoljeća. Bio je učenik pjesnika Ausonija, najslavnijeg učitelja škole u Burdigali, koja je tada pod njegovim vodstvom bila u cvatu. Njemu će sam Paulin kasnije pjevati: "Tebi, zaštitniče, učitelju, oče, dugujem stegu, dostojanstvo, znanje, ures toge i glasovitosti." Paulinova zahvalnost prema učitelju pokazuje da je medu njima bilo više od običnoga odnosa: učitelj - učenik. Među njima je vladalo pravo prijateljstvo, a možda i medu njihovim obiteljima.
Ausonije bijaše učitelj i na carskom dvoru Valentinijana I. i Gracijana te napokon prefekt pretorija za Italiju, Ilirik i Afriku. Svojim je položajem mogao, dakle, pomoći i učeniku da dođe do blistave karijere. I doista, godine 381. Paulin je postao guverner rimske pokrajine Kampanije. U toj je službi došao u dodir s gradom Nolom i štovanjem svetog mučenika Feliksa u tom gradu, na čiji su grob svake godine 14. siječnja dolazili hodočasnici sa svih strana. Paulin će silno zavoljeti toga mučenika te ga uzeti za svog zaštitnika. Možemo reći da će odsada čitav njegov život biti pod njegovim okriljem.
Vrativši se u domovinu između 383-384 g., nakon kratkog zadržavanja kod kuće, pošao je u Hispaniju gdje se oženio s Therasijom. S njome je imao jednog sina, po imenu Celza, koji je umro u djetinjoj dobi na veliku žalost svojih roditelja. Ožalošćeni mladi bračni par pošao je u Akvitaniju na svoje bogate posjede. Vrijeme su provodili krećući se u aristokratskim i kulturnim krugovima onoga vremena. To je društvo sačinjavao već spomenuti pjesnik Ausonije, zatim Sulpicije Sever, mladi nadareni odvjetnik, tada još poganin, a kasnije slavni kršćanski pisac, pa i filozof Jovije i bogataš Gastidije. Za sva ta imena doznajemo iz Paulinovih pisama i stihova. Možda se baš tih godina dogodilo čudo što će ga kasnije Sulpicije Sever opisati u životopisu sv. Martina. Taj je popularni svetac Paulina tada ozdravio od neke bolesti očiju. Ne znamo točno u kojem se mjestu to zbilo. Neki nagađaju da je to bilo u gradu Vienneu.
Možda se u to vrijeme Paulin upoznao i sa svetim Ambrozijem, za koga piše da mu mnogo duguje. Od njega je "primio hranu vjere". Zanimljivo da Paulin, iako sin kršćanskih roditelja, sve do tada nije bio kršten. To tada nije bilo ništa neobično jer su se mnogi krstili u zreloj dobi. Paulina je spremao na krštenje svećenik Amandus, a krstio ga je sam Delphinus, biskup Burdigale. Krštenje se zbilo vjerojatno g. 389. Ta je godina u Paulinovu životu od presudne važnosti. On napušta Galiju, prekida s poganskim učiteljem Ausonijem i daje se na asketski život. Bio je to prvi preokret u njegovu životu. Paulin postaje ozbiljan kršćanski asket; Ausonije to od njega nije očekivao. Pokušao ga je odvratiti od takva načina života, ali nije uspio.
Paulin se vratio u Kampaniju te ondje provodio strogo kršćanski život. Oko g. 393., u najljepšoj životnoj dobi, prodao je svoju baštinu te započeo živjeti pravim monaškim životom. Već nakon godine dana bio je zareden za svećenika. Bilo je to g. 394. u Barceloni na sam Božić. Redenje je primio, ali uz uvjet da ne bude vezan uz Barcelonu. Njega je srce vuklo u Nolu, ka grobu svetog mučenika Feliksa. Ondje se naselio sa svojom ženom Therasijom, s kojom je već nekoliko godina živio u potpunoj uzdržljivosti, te s nekim prijateljima i učenicima. Svi su oni sačinjavali neku vrstu monaške zajednice. Siromaštvo i poniznost bile su im glavne vrline. Zajednički su molili i dijelili siromašni stol, zajedno i s gostima koji bi im dolazili.
Glas o velikoj Paulinovoj svetosti sigurno je utjecao da je godine 409. bio izabran za biskupa u Noli. 22 godine bio je dobar i vjeran pastir svoga stada, tješeći bolesne, pomažući siromašne, živeći sam u krajnjem siromaštvu. Bile su to teške godine jer su barbari sa svih strana uznemirivali Rimsko Carstvo. Sve je te nevolje Paulin podnosio strpljivo i odan u volju Božju. Okružen od svog klera umro je ujutro 22. lipnja 431., godinu dana nakon svog velikog suvremenika sv. Augustina.