PRESVETO SRCE ISUSOVO

• Detalji
• Kategorija: Svetac dana

PRESVETO SRCE ISUSOVO

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata. DIREKTORIJ O PUČKOJ POBOŽNOSTI I LITURGIJI. Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003., str. 136-140:

166. Na petak poslije druge nedjelje po Duhovima Crkva slavi svetkovinu Presvetoga Srca Isusova. Osim liturgijskoga slav­lja, mnoštvo drugih izražaja pobožnosti imaju za predmet Kris­tovo Srce. Nema dvojbe daje pobožnost Spasiteljevu Srcu bila i jest jedna od najraširenijih i najomiljenijih izražaja crkvene pobožnosti.

Shvaćen u svjetlu božanskoga Pisma, izraz »Srce Isusovo« označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jez­gri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. »Srce Isusovo« je Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koja je, po sebi, nutar­nje - s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju - u Duhu pro-tegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.

167. Kao što su često podsjećali rimski pape, pobožnost Srcu Isusovu ima čvrst temelj u Svetome pismu.⁷⁴

Isus, koji je jedno s Ocem (Iv 10,30), poziva svoje učenike na življenje u prisnome zajedništvu s njim, na usvajanje njego­ve osobe i njegove riječi kao pravila ponašanja, a sebe samoga objavljuje kao učitelja »krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). Može se na stanovit način reći daje pobožnost Srcu Isusovu prijevod u bogoštovne okvire onoga pogleda, koji će prema proročkoj i evanđeoskoj riječi, svi kršćanski naraštaji usmjeriti prema onome koji je proboden (usp. Iv 19,37; Zah 12,10), tj. prema Kris­tovu boku probodenu kopljem iz kojega je potekla krv i voda (usp. Iv 19, 34), simbol »čudesna otajstva cijele Crkve«.⁷⁵

Ivanovski tekst, koji pripovijeda o pokazivanju Kristovih ruku i njegova boka učenicima (usp. Iv 20,20) i poziv koji Isus upućuje svetomu Tomi da pruži svoju ruku i daju stavi u nje­gov bok (usp. Iv 20, 27) također je imao znatan utjecaj u nas­tanku i u razvoju crkvene pobožnosti prema Presvetome Srcu.

168.   Ti i drugi tekstovi koji predstavljaju Krista kao vazmenoga Jaganjca - pobjedonosna, premda žrtvovana (usp. Otk 5,6) - bili su predmetom trajna razmatranja svetih Otaca, koji su otkrili njihova doktrinarna bogatstva i ponekad vjernike pozi­vali da prodru u otajstvo Krista kroz otvorena vrata njegova boka. Ovako piše sveti Augustin: »Ulaz je pristupačan: Krist je vrata. I za tebe se otvorio kada je njegov bok otvorilo koplje. Sjeti se štoje iz njega izašlo. Izaberi dakle gdje ti možeš ući. Iz boka Gospodina koji je visio i umirao na križu provrela je krv i voda kada je bio proboden kopljem. U vodi je tvoje pročišćenje, u krvi tvoje otkupljenje.«⁷⁶

169.   Srednji je vijek bio posebno plodno razdoblje za razvoj štovanja Spasiteljeva Srca. Ljudi izvrsni po svojoj svetosti i nauku, kao što su sveti Bernard (f 1153.), sveti Bonavetura (| 1274.) te mistici, kao što su sveta Lutgarda (| 1264.), sveta Matilda iz Magdeburga (t 1282.), svete sestre Matilda (| 1299.) i Gertruda (| 1302.) iz samostana u Helfti, Ludolf Saksonski (| 1378.), sveta Katarina Sijenska (f 1380.), produbile su otajstvo Srca Isusova u kojemu su vidjele »utočište« gdje se obnavlja snaga, sjedište milosrđa, mjesto za susret s njim, izvor beskraj­ne Gospodinove ljubavi, vrelo iz kojega provire voda Duha, istinska obećana zemlja i pravi raj.

170.   U novome dobu štovanje Spasiteljeva Srca imalo je nov razvoj. U vremenu u kojemu je jansenizam propovijedao stro­gost božanske pravde, štovanje Srca Isusova bilo je djelotvo­ran lijek da se u vjernicima pobudi ljubav prema Gospodinu i pouzdanje u njegovo beskonačno milosrđe, kojega je Srce za­log i simbol. Sv. Franjo Saleški (t 1622.), koji je za životno pravilo i pravilo apostolata usvojio temeljni stav Srca Isusova, tj. poniznost, blagost (usp. Mt 11,29), nježnu i milosrdnu lju­bav; sv. Margarita Marija Alacoque (f 1690.), kojoj je Gospo­din opetovano pokazivao bogatstva svoga Srca; sv. Ivan Eudes (t 1680.), promicatelj liturgijskoga štovanja Presvetoga Srca; sv. Klaudije la Colombiere (f 1682.), sv. Ivan Bosko (t 1888.) i drugi sveci i svetice bili su izvrsni apostoli štovanja Presveto­ga Srca.

171.   Postoje brojni oblici štovanja Spasiteljeva Srca. Neki su izričito odobreni i često preporučivani od Apostolske Stolice. Između njih treba spomenuti:

- osobno posvećenje koje je, prema Piju XI., »među svim vježbama koje se odnose na štovanje Presvetoga Srca bez dvojbe glavno«;⁷⁷

-posveta obitelji pomoću koje obiteljska jezgra - već su­dionica na otajstvu jedinstva i ljubavi između Krista i Crkve snagom sakramenta ženidbe - biva posvećena Gospodinu, ka­ko bi on vladao u srcima svakoga od njezinih članova;⁷⁸

-    Litanije Presvetoga Srca Isusova, odobrene 1891. za ci­jelu Crkvu, sa sadržajem koji je izrazito biblijski i obogaćen oprostima;

-    čin zadovoljštine, obrazac molitve kojom vjernik - spo­minjući se beskrajne Kristove dobrote - moli milosrđe i daje zadovoljštinu za uvrjede koje su na razne načine nanesene nje­govu Preslatkome Srcu;⁷⁹

-    obdržavanje devet prvih petaka u mjesecu, koje potječe od »velikoga obećanja«, što gaje Isus dao svetoj Margareti Mariji Alacoque. U vrijeme kada je sakramentalna pričest među vjerni­cima bila veoma rijetka, obdržavanje devet prvih petaka u mje­secu znatno je pridonijelo oživljavanju pristupanja sakramenti­ma pokore i euharistije. Pobožnost prvih petaka u mjesecu u naše vrijeme - ako se vrši na pastoralno ispravan način - može doni­jeti nedvojbene duhovne plodove. Ipak, potrebno je da vjernici budu prikladno poučeni o činjenici da se u tome prakticiranju ne smije polagati pouzdanje koje odiše ispraznim vjerovanjem, ko­je s ciljem spasenja, dokida nedokidive zahtjeve djelatne vjere i obveze da se živi životom sukladnim Evanđelju. Vjernici trebaju biti poučeni o apsolutno prevladavajućoj vrijednosti nedjelje, »praizvornoga blagdana«,⁸⁰ koji se treba odlikovati punim su­djelovanjem vjernika u euharistijskome slavlju.

172. Pobožnost prema Presvetome Srcu predstavlja veliki po­vijesni izražaj pobožnosti Crkve prema Isusu Kristu, svome Za­ručniku i Gospodinu. Ona zahtijeva temeljni stav koji se sastoji od obraćenja i zadovoljštine, ljubavi i zahvalnosti, apostolske zauzetosti i posvete prema Kristu i njegovu spasenjskome dje­lu. Zbog toga ju Apostolska stolica i biskupi preporučuju, promiču njezino obnavljanje: u jezičnim i ikongrafskim izražajima; u posvješćivanju njezinih biblijskih korijena i njezine poveza­nosti s najvećim istinama vjere; u potvrdi primata ljubavi pre­ma Bogu i bližnjemu, kao bitnu sadržaju te pobožnosti.

173.  Pučka pobožnost teži poistovjetiti pobožnost s njezinim ikongrafskim prikazom. To je redovita činjenica koja, bez dvojbe, ima pozitivnih vidika, ali može dati prostora i nekim neprimjerenostima. Ikonografski tip koji više ne odgovara ukusu vjernika može voditi k manjemu poštovanju predmeta štovanja, neovisno od njegova teološkog temelja i od povijesno-spasenjskih sadržaja.

Tako se dogodilo s štovanjem Presvetoga Srca: neke nevri­jedne reprodukcije, ponekad slatkaste, neprikladne da bi izra­zile snažan teološki sadržaj, ne omogućuju pristup vjernika otaj­stvu Spasiteljeva Srca.

U našemu se vremenu blagonaklono gleda na usmjerenost prikazivanja Presvetoga Srca u povezanosti s trenutkom Raza­pinjanja, u kojemu se očituje najviši stupanj Kristove ljubavi. Presveto Srce jest raspeti Krist, s kopljem otvorenim bokom, iz kojega proviru krv i voda (Iv 19,34).

___________

⁷⁴ Usp. Lav XIII., Enciklika Annum sacrum (25. svibnja 1899.), o pos­veti ljudskoga roda štovanju Presvetoga Srca, u: Leonis XIII Pontifìcis maximi Acta, XIX, Typographia Vaticana, Romae 1900, str. 71-80; Pio XII., En­ciklika Haurietis aquas, u: AAS 48 (1956.) 311-329; Pavao VI., Apostolsko pismo Investigabiles divitias Christi (6. veljače 1965.), u: AAS 57 (1965) 298-301; Ivan Pavao II., Poruka prigodom stote obljetnice posvete ljudsko­ga roda Božanskomu Srcu Isusovu (11. lipnja 1999.) u: L'Osservatore Ro­mano, 12. lipnja 1999.

⁷⁵      SC5; usp. Sv. Augustin, Enarratio in Psalmum 138, 2: CCL40, nav., 1991.

⁷⁶       Sv. Augustin, Sermo 311, 3: PL 38, 1415.

⁷⁸       Usp. EI, Aliae concessiones 1, str. 50.

⁷⁹       Usp. EI, Aliae concessiones, 3, str. 51-53.