Sveti Rikard, biskup (1197/8-1253)

  • Ispis

Sveti Rikard, biskup (1197/8-1253)

Sveti Rikard je rođen nepoznatog datuma 1197. ili 1198. godine u Engleskoj kao sin malog posjednika koji zarana ostaje bez roditelja pa brigu oko njega preuzimaju skrbnici. Rikard je vrlo rano osjetio želju za naukom i svećeništvom. U vrijeme studija marljivo je radio kako bi priskrbio potrebna sredstva za školovanje. Odlazi na studij u Oxford a potom u Pariz i Bolognju gdje 7 godina studira kanonsko pravo. Godine 1235. Rikard se vraća u Oxford te je doskora bio imenovan rektorom Sveučilišta. Njegov nekadašnji profesor i pokrovitelj postao je u međuvremenu biskup te je svog vrijednog đaka Rikarda postavio za kancelara svoje nadbiskupije. U njemu je dobio vrijednog suradnika i pomoćnika koji je nastojao oko obnove klera, a i borio se protiv kraljeva presizanja u crkvene poslove. Rikard još nije bio svećenik. Kad je umirao njegov nadbiskup, odlučio je postati svećenikom. Zato je još kroz 2 godine studirao teologiju kod dominikanaca u Orleansu. Nakon svećeničkog ređenja godine 1242. vratio se u domovinu kao jednostavan svećenik te djeluje kao župnik. I novi ga nadbiskup uzima sebi za kancelara. Godine 1244. Rikard je izabran za biskupa u Chichesteru, ali je protiv toga izbora odlučno bio kralj Henrik III. Rikard je bio pristalica crkvenih reformi, a to kralju nije odgovaralo. Međutim je njegov izbor potvrdio papa Inocent IV. te ga sam posvetio za biskupa. Kralj je tvrdokorno odbijao novog biskupa pa Rikard neko vrijeme boravi kod jednog od svojih svećenika. Kad je Papa zaprijetio kralju izopćenjem, on je napokon popustio i Rikard ulazi u posjed svoje biskupije. Rikard je bio čovjek velike ljubavi prema bližnjemu. Uvijek je prema svakome bio uslužan, prijazan, gostoljubiv, prema grješnicima pun milosrđa i samilosti. Svima koji su u potrebi rado je i obilno dijelio milostinju. Od svećenika je tražio da sa strahopočitanjem i dostojno služe misu, da obdržavaju celibat, da žive u svojoj rezidenciji i da nose svećeničko odijelo. Od vjernika je tražio da nedjeljom i blagdanima pribivaju svetoj misi, da nauče napamet osnovne molitve. Iscrpljen velikim radom teško se razbolio te 3. travnja 1253. ovaj život mijenja boljim. Papa Urban IV. proglasio je Rikarda 22. siječnja 1262. svetima. 16. lipnja 1276. njegovo je tijelo u prisutnosti kralja Eduarda I., brojnih biskupa i dostojanstvenika preneseno iz groba i položeno ispred glavnog oltara katedrale u Chichesteru. Tom je zgodom kraljevom darežljivošću načinjen vrlo bogat svečev relikvijar. 20. studenog 1538. uništio ga je kralj Henrik VIII. tako da se od tada ne zna za svečeve relikvije. Sveti Rikard je bio doista uzoran i vrlo aktivan biskup. Brinuo se mnogo za trajnu izobrazbu i odgoj svojih svećenika. Svoju je imovinu ostavio u dobrotvorne svrhe, za pomoć sirotama i udovicama.