Draga braćo i sestre, dobar dan! Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja. Njegov je kraljevstvo, kraljevstvo vodstva, služenja i ujedno kraljevstvo koje će se na kraju vremena potvrditi kao sud. Danas imamo pred sobom Krista kao kralja, pastira i suca, koji pokazuje kriterije pripadanja Božjem. Ovo su kriteriji. Evanđeoski tekst započinje veličanstvenom vizijom. Obraćajući se svojim učenicima, Isus kaže: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje" (Mt 25, 31). To je svečani uvod u opis sveopćeg suda. Nakon što je proživio zemaljski život u poniznosti i siromaštvu, Isus se sada pojavljuje u božanskoj slavi koja mu pripada, okružen anđeoskim četama. Čitavo je čovječanstvo okupljeno pred Njim i On vrši svoju vlast razdvajajući jedne od drugih, kao što pastir luči ovce od jaraca. Onima sa svoje desne strane kaže: "Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni" (rr. 34-36). Pravednici ostaju u čudu, jer se ne sjećaju da su ikada susreli Isusa, a još manje da su mu pomogli na taj način; ali On izjavljuje: "što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (r. 40). Ta nas riječ ne prestaje nikada pogađati, jer otkriva dokle seže Božja ljubav: sve dotle da se poistovjećuje s nama, ali ne kad smo dobro, kad smo zdravi i sretni, ne, već kad smo u potrebi. I u tom skrivenom načinu On se daje susresti, pruža nam ruku kao prosjak. Tako Isus otkriva presudni kriterij njegova suda, a to je konkretna ljubav prema bližnjemu u nevolji. I tako se objavljuje snaga ljubavi, Božja vladavina: solidarnost s onima koji trpe kako bi se posvuda pobudili stavovi i djela milosrđa. Prispodoba o sudu se nastavlja. Kralj udaljuje one kojima se u svom životu nisu brinuli za potrebe braće. I oni ostaju iznenađeni i pitaju: "Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?" (r. 44). Time hoće reći: "Da smo te vidjeli, sigurno bismo ti pomogli!". Ali kralj će odgovoriti: "što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste" (r. 45). Na kraju našega života bit će nam suđeno prema ljubavi, to jest prema našoj konkretnoj ljubavi i služenju Isusu u najmanjoj i najpotrebitijoj braći. Onaj prosjak, onaj potrebiti koji pruža ruku je Isus; onaj bolesnik kojeg moram posjetiti je Isus; onaj zatvorenik je Isus; onaj gladni čovjek je Isus. Mislimo na to. Isus će na kraju vremena doći suditi svim narodima, ali k nama dolazi svaki dan, na najrazličitije načine, i moli nas da ga primimo. Neka nam Djevica Marija pomogne da susrećemo i prihvaćamo Isusa u njegovoj Riječi i Euharistiji, i istodobno u braći i sestrama koji trpe glad, bolest, tlačenje i nepravdu. Neka ga naša srca prime u našem sadašnjem životu, kako bi On nas primio u vječnost njegova Kraljevstva svjetla i mira.