Papa - Svjetlo vjere ne smijemo zadržati za sebe

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 5. veljače 2017.

Svjetlo vjere ne smijemo zadržati za sebe

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Ovih nedjelja liturgija nam stavlja pred oči takozvani Govor na gori, iz Matejeva Evanđelja. Nakon što su prošle nedjelje predstavljena blaženstva, danas se ističu Isusove riječi koje opisuju poslanje njegovih učenika u svijetu (usp. Mt 5, 13-16). On koristi prispodobe o svjetlu i soli i njegove su riječi upućene učenicima svih vremena, pa tako i nama.
Isus nas poziva da svjedočanstvom dobrih djela budemo odraz svjetlosti: "Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima" (Mt 5, 16). Te riječi ističu da ćemo biti prepoznati kao pravi učenici Onoga koji je Svjetlo svijeta ne po svojim riječima već po svojim djelima. Naše ponašanje u dobru i zlu, naime, ostavlja traga na drugima. Imamo stoga dužnost i odgovornost za taj dar koji smo primili: svjetlo vjere, koje je u nama po Kristu i djelovanju Duha Svetoga, ne smijemo zadržati za sebe kao da je to naše vlasništvo. Pozvani smo naprotiv učiniti da ono svijetli u svijetu, darivati ga drugima po dobrim djelima. Koliko samo svijet treba svjetlo evanđelja, koje preporađa, liječi, jamči spasenje onome tko ga prihvati! To svjetlo moramo nositi svojim dobrim djelima.
Svijetlo naše vjere dijeljenjem se ne gasi, već se pojačava. No može nestati ako ga ne hranimo ljubavlju i karitativnim djelima. Tako se slika svijetla susreće s onom o soli. Tekst iz Evanđelja, naime, kaže nam da smo, kao Kristovi učenici, također "sol zemlje" (r. 13). Sol je element koji daje ukus hrani, ali ju i čuva da se ne pokvari – u Isusovo vrijeme nije bilo hladnjaka! Stoga je poslanje kršćanâ u društvu dati "okus" životu vjerom i ljubavlju koje nam je Krist dao i istodobno se kloniti zaraženih klica sebičnosti, zavisti, ocrnjivanja drugih i slično. Te klice uništavaju tkivo naših zajednica koje bi naprotiv trebale blistati kao mjesta prihvaćanja, solidarnosti i pomirenja. Da bismo mogli izvršiti to poslanje potrebno je da se prije svega mi sami oslobodimo razornih opakosti svjetovnih utjecaja, koje se suprotstavljaju Kristu i Evanđelju. To čišćenje nikada ne završava, treba ga neprestano čini, svakoga dana!
Svaki je od nas pozvan biti u vlastitim sredinama svakidašnjeg života svijetlo i sol, ustrajući u zadaći preporođivanja ljudske stvarnosti u duhu evanđelja i perspektivi Božjeg kraljevstva. Neka nam naša Majka pomogne da dopustimo da nas Gospodin neprestano čisti i prosvjetljuje, kako bismo i mi postali "svjetlo zemlje" i "sol svijeta"!