Borba do smrti za narod i Zakon Božji (33.tj.pon.)

  • Ispis

Borba do smrti za narod i Zakon Božji  (33.tj.pon.)

**************

1 Mak 1 (izabrani redci): Knjige o Makabejcima dobile su naziv po imenu Maccbaeus, koji je nadimak za Judu Makabejca, vođu ustanka protiv Antioha IV. Prva Makabejska obrađuje razdoblje od 175. do 134.pr.Kr., to jest od početka vladanja Antioha IV do smrti Šimuna, posljednjeg od Matatijinih sinova. To je u biti povijest makabejskog ustanka koji je imao za cilj suprotstaviti se porastu zla jačanjem otpora. S jedne strane korijen svega toga je helenizam (prodor poganstva i grčke kulture), koji je zasadio Aleksandar Veliki, jer je jedan bezbožni izdanak te loze napetost doveo do izbijanja sukoba. Na Izrael je pala srdžba Božja i proizvela velike nevolje. Cilj Antioha IV je, dokinuti židovske običaje, religioznost i bogoštovlje. Zapravo to je srž židovske opstojnosti. S druge strane, svećenik Matatija, koji je revnovao za Zakon, nadahnjuje pobunu i stavlja se na čelo židovskog otpora. Njegova posljednja poruka sinovima je usrdni poticaj na borbu do smrti za narod i Zakon. Vjerni Židovi otporom će spriječiti srdžbu Božju koja se razmahala. Poslije smrti Matatije ustanak će voditi njegov sin Juda a i ostali sinovi starog junaka bit će dostojni svoga oca i vjerno izvršiti njegovu oporuku. Svi su događaji religijska povijest kojim upravlja božanska providnost koja se spominje pod nazivom Izraelova Spasitelja. Židovi se obraćaju Bogu prije bitke i zahvaljuju mu za pobjedu. Njegove intervencije u prošlosti čvrsti su temelj nade. Treba istaknuti da se cijela borba vodila s ciljem opstanka vjernih Židova kao obdržavatelja Zakona a protiv onih koji su protivnici Zakona. Ova povijest istovremeno slavi ljudske i nadnaravne vrednote, takva vjera rađa junaštvom, a služenje domovini postaje istovjetno sa služenjem jedinome Bogu.

**********

Lk 18, 35-43: Upravo onako kako je Isus dao apostolima moć, a osobito Ivanu da pogledaju dobro u prošlost, sadašnjost i budućnost, tako danas u Evanđelju, Isus, daje jerihonskom slijepcu da progleda i vidi ono što drugi ne vide kod zdravih očiju. On Isusa pozdravlja: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“. Ovo je mesijansko otkrivenje Isusa, Isusa koji je duboko ukorijenjen u kraljevsko rodoslovlje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ozdravljeni ne samo da priznaje Isusa kao Gospodina i Sina Davidovog, on slavi Boga i slijedi Isusa. Teologija otkrivenja je u službi teologije nasljedovanja Isusa.